theclickinggeneration.com

Kad se govori o zakonitosti, poziva se na prisutnost sustava zakona koji se mora poštivati ​​i koji daje odobrenje za određene radnje, radnje ili okolnosti, a kao protivnik ne odobrava druge koji utječu na utvrđene i trenutne propise. Zakonitost je, dakle, sve ono što se provodi u okvirima zapisanog zakona i što kao navodnu posljedicu ima poštivanje smjernica života i suživota društva, ovisno o tome što svaki od njih pod tim pojmom razumije.

Zakon i vladavina zakona

Zakon je pravilo, norma koja u vladavina zakona podrazumijevat će propis koji diktira nadležno tijelo i koji se bez iznimke mora poštovati od strane onih koji žive ili koegzistiraju u toj državi u pitanju. Taj će zakon nešto zahtijevati ili će, ako to ne uspije, odbiti nešto što će biti u uskom skladu s pravdom i općim dobrom zajednice.

U međuvremenu, sve one radnje koje krše zakon posebno su tipizirane u zakoniku i u svakom će slučaju podrazumijevati kaznu koja će biti povezana s ozbiljnošću i prirodom kaznenog djela.

Dakle, ono što zakoni čine je ograničavanje djelovanja i ponašanja muškaraca koji žive u zajednici s misijom uređivanja i jamčenja reda i poštivanja prava svih.

Kako ne postoji puna svijest svih o tome što se valja činiti, a što ne, da bi se osigurao mir i socijalni suživot, moraju postojati zakoni koji to osiguravaju i osiguravaju.

Bilo koja pravna država koja se time može pohvaliti bit će pod upravom normativnog sustava i institucija u odnosu na majčinski ustav koji će se pobrinuti za jamčenje svih osnovnih ljudskih prava. Uvijek će bilo koja mjera ili radnja biti podložna pisanom pravilu u vladavini zakona ili će se na njega pozivati. Jer su zakoni ti koji organiziraju i određuju ograničenja prava kojima podliježe bilo koja radnja.

Zakonitost, pravni okvir za rješavanje situacija i sporova

Zakonitost je tada okvir unutar kojeg postoji čitav sustav zakona koje je jedno društvo odlučilo dati sebi, postajući prostor kojem pribjegavaju odgovorni za izvršavanje zakona u potrazi za informacijama kako riješiti ovu ili onu situaciju. Ovdje je važno naglasiti da pravni opseg zajednice možda neće u potpunosti dijeliti druga zajednica, posebno s obzirom na drevne tradicije i zakone koji su ostali s vremenom. Stoga mnoga društva dolaze u sukob kada je riječ o rješavanju zajedničkih pitanja, iako u tom smislu međunarodno pravo ili zakonitost nastoji uspostaviti zajedničke smjernice suživota koje se mogu organizirati i rješavati u skladu s interesima svih nacija u cjelini.

Načelo zakonitosti javlja se već u najstarijim društvima koja su počela pisati zakone koji su se prethodno održavali usmeno i koji su rezultat običaja ili tradicije (običajni zakoni). Pisanjem zakona, on dobiva istinsku cjelinu, budući da njegovo tumačenje prestaje biti proizvoljno ili hirovito i pretpostavlja podvrgavanje svakog pojedinca njegovom postojanju. Zakoni društva uspostavljeni su kako bi se riješili ne samo sukobi ili sporovi, već i s ciljem organiziranja i uređenja svakodnevnog života u nebrojenim aspektima koji se mogu kretati od trgovačkog i građanskog do vjerskog, obiteljskog ili poslovnog.

Zamislimo na trenutak kako bi bilo kaotično živjeti i razvijati se u društvu u kojem nije bilo zakonitosti, normi ... Da, bilo bi izuzetno teško, a zašto ne i nemoguće to učiniti i doći do dobre luke. Zakonitost, odnosno život u okviru zakonitosti, jamči građanima da će se naša prava poštivati ​​kao takva i da ćemo u slučaju da to nije slučaj, moći podnijeti odgovarajući zahtjev pred pravdom koja će se pobrinuti vraćanja tog prava.

Sada, da bi zakonitost bila konkretna činjenica, uz postojanje sustava pravila, potrebno je i to društvo je predano poštivanju zakona, jer ako postoji zakon i ne pridržavamo se zakona, to neće imati puno smisla.

Svaka osoba ima društvenu odgovornost da pomogne i doprinese učvršćivanju zakonitosti i vladavine zakona i može to učiniti jednostavno, malim radnjama: suradnjom i poštivanjem zakona, poznavanjem osnovnih propisa, osuđivanjem i udaljavanjem od postupaka koji proturječe zakonitost.