definicija bujice
Riječ bujica izraz je koji se koristi u zemljopisu jer se odnosi na onaj vodotok koji dolazi s planine. Pojam bujice uvijek pretpostavlja da ovaj vodotok ima brzi tok upravo zato što se rijeke i potoci koji nastaju iz planine tope dosežu doline, pa čak i more, snagom i brzinom većom od brzine ostalih vodotoka. U ostalom, pojam bujica također se može odnositi na krvotok ili druge tekućine koje su u stalnom pokretu i koje imaju određenu brzinu i snagu.
Pojam bujice povezan je s hidrografijom, jer govorimo o vodotoku koji se odvija u okolišu. Ti vodotoci ili bujice obično nastaju od taline koja nastaje topljenjem snijega s planina, pa tako bujica dobiva veliku snagu s najvišeg mjesta dok ne dosegne vezu s jezerom ili morem. To je zbog sile gravitacije, kao i stalnog protoka vode koja sprečava da bujica izgubi snagu ili kretanje.
Bujice, kao što se moglo očekivati, uzrokuju snažnu eroziju na onim površinama kroz koje cirkuliraju zbog svoje snage i brzine. Stoga je normalno utvrditi da potoci ili rijeke nastali odmrzavanjem ostavljaju velike i duboke brazde u dolinama kroz koje prelaze. Mnogi od njih čak nagrizaju planinu, mijenjajući joj površinu.
Tri su dijela u kojima se bujica može podijeliti: mjesto nakupljanja vode, kada još nije u pokretu, odvodni kanal u kojem voda dobiva sve veću brzinu i konus za ispuštanje, gdje završava svoj put i gdje su ostali svi sedimenti koje je voda sa sobom nosila.
