definicija javnog bilježnika
Javni bilježnik je javni službenik koji je ovlašten potvrđivati slučajeve ugovora, oporuke, između ostalih dokumenata i u izvanparničnim aktima. Odnosno, javni bilježnik ima moć nadzora nad njima i svjedok je sklapanja gore spomenutih ugovora ili potpisa dokumenata.
Uz to, vaš će potpis dodijeliti javni karakter spomenutim spisima. Potpis javnog bilježnika djeluje kao jamstvo i daje predmetnu ispravu zakonitost, jer je upravo zakonom ovlašten da daje navedena jamstva u aktima koji odgovaraju privatnom pravu.
S druge strane, javni bilježnik može obavljati savjetodavne poslove u pitanjima javnih akata.
Treba napomenuti da je javni bilježnik čuvar dokumenata koje potkrepljuje svojim potpisom i koji su uručeni u protokole Javnobilježničkog ureda. Druga diferencijalna značajka ovog dužnosnika je njegova neutralnost, odnosno dužan je biti neutralan u djelima u kojima sudjeluje.
Među dokumentima kod kojih javni bilježnik obično intervenira su: ratifikacija (U tome javni bilježnik potvrđuje postojanje dokumenta, djela ili manifestacije i pretpostavlja ih kao istinite), svjedočanstvo (sastoji se od ukupne transkripcije zapisa ili djela), ovjera (kroz ovo označava da se ovaj ili onaj dokument podudara s izvornikom), certificirana kopija (Sastoji se od djelomične ili potpune kopije akta ili djela).
Svaki javnobilježnički dokument pouzdan je i dovoljan dokaz da su davatelji pristanka dali proslavu predmetnog djela, istinitosti činjenica koje dokument potvrđuje i da su ispunjeni u skladu s formalnostima.
Obuka i zahtjevi koje mora ispuniti javni bilježnik ovise o tome gdje se u svijetu nalazi, na primjer, u državama poput Argentina i Urugvaj, bilježničku djelatnost u međuvremenu obavljaju javni bilježnici, u Španjolskoj, morat ćete završiti pravni fakultet, posjedovati španjolsko državljanstvo ili ste rođeni u Europskoj uniji.
