definicija svijesti
Svijest je sposobnost subjekta da upozna sebe i svoje okruženje. Pojam dolazi od latinskog cum scientĭan, što znači svjesno. Ta sposobnost znanja koju čovjek pokazuje prisutna je i u životinjskom svijetu, iako, naravno, s manje mogućnosti. Dakle, sisavci imaju svojevrsnu diferenciranu percepciju vlastitog "ja", na primitivnoj ljestvici, posebno u životnim oblicima s većim sposobnostima učenja i inteligencije, poput kitova ili zvijeri. Konkretan slučaj čovjeka je drugačiji, od te definicije savjest Istodobno, omogućuje mu da se prepozna kao autonomno biće, s jedne strane, ali s trajne interakcije s drugim ljudskim bićima, s druge strane.
Ulazeći još dublje, svako teorijsko područje u psihologiji koristilo je svoju definiciju svijesti, poštujući pritom zajedničku ideju o znanju.. U slučaju psihoanalize, pojam svijesti kojim se rukuje povezan je s nesvjesnim. Dakle, savjest bi bila ona instanca znanja koju dopušta moral subjekta. Ako se bilo koje sjećanje sukobi s tim moralom, ono je isključeno iz svijesti i postaje dijelom nesvjesnog sustava, koji je rezerva potisnutog. U ovom modelu, koji je postulirao i usavršio Sigmund Freud, svijest nije urođena čovjeku, ali ljudi po rođenju imaju samo intenzivnu komponentu nagona predodređenih za trenutno zadovoljstvo. Progresivna socijalizacija, započeta kontaktom s majkom na početku i interakcijom s ostatkom ljudi u kasnijim fazama, omogućuje uključivanje etičkih, moralnih, bihevioralnih i kulturnih smjernica koje kovaju osobnost i generiraju vlastitu savjest. Međutim, kao što smo već spomenuli, svi oni primitivni impulsi koji se ne izražavaju kroz sustav upravljanja koji vrše naučena iskustva ne uklanjaju se, već se čuvaju skriveni u nesvjesnom, da bi se primijetili, na primjer, u snovima.
U svakom slučaju, ova veza koju je Freud uspostavio između svijesti i nesvjesnog imala je (i ima) brojne klevetnike. Primjerice, u Sjedinjenim Državama te teorije nisu napredovale, dok se analiza svijesti nastavila drugim putem. Dakle, utvrđeno je da san nije oduzimanje svijesti, kako je utvrđena psihoanalizom, već njegovo drugo stanje. Otkriće brzih pokreta očiju tijekom određenih faza spavanja i njegovo istraživanje pokazali su da su valovi koji se u EEG-u odražavaju u to vrijeme bili slični onima budnosti. Dakle, eliminacija ove faze spavanja (poznata pod skraćenicom na engleskom REM, ekvivalentna brzi pokreti očiju) uzrokuje poremećaje u ponašanju različitih posljedica.
Još jedan tretman problema savjesti u ovom stoljeću nudi Jean Paul Sastre. Iako se danas malo uzima u obzir njegove prijedloge, istina je takva njegovo poimanje svijesti također je isključivalo odnos prema nesvjesnom. U svom radu Biće i Ništavilo posvećen je odbacivanju psihoanalize i razvijanju vlastite interpretacije predmeta. S druge strane, u okviru kognitivno-bihevioralnih pristupa, nagađa se da se svijest ili barem mnoge svjesne funkcije mogu "reprogramirati" u slučaju promjena, zbog čega savjest kakvog poznajemo, zapravo bi predstavljao entitet u stalnoj transformaciji.
Trenutno se studije iz ovog područja provode iz perspektive Europske unije psihologija, lijek, fiziologija i neuroznanosti općenito. Ovo je koliko se očekuje da će se kratkoročno razotkriti mnoge misterije prošlosti. Na temelju dosadašnjih saznanja, potrebno je otkriti razlog zašto ponašanje životinja nudi brojne parametre "svijesti" (ili njegov ekvivalent) od trenutka rođenja, dok se u slučaju ljudskih bića čini da se svijest postupno kova tijekom života, s minimalna urođena komponenta i ogroman udio sadržaja dobivenog u kontekstu obitelji i društva.
