definicija ozbiljnih riječi

Sve riječi kojima se u svom jeziku izražavamo imaju slog na koji pada akcentuacija, dok se formalno naziva naglašeni slog.

Iako se to ne događa sa svim riječima, akcenat ili pravopisni akcenat je onaj koji će biti stavljen u njih kako bi učinkovito označio tu akcentuaciju koju nose.

Na primjer, kad vidimo tildu, znat ćemo da toj riječi moramo dati intonaciju izgovorenu u slogu koji je ima.

Postoji nekoliko opcija akcentuacije koje možemo pronaći u našem jeziku, međutim, važno je naglasiti da je najčešća riječi su naglašene na posljednjem ili pretposljednjem slogu, takav je slučaj riječi visoke i niske tona.

Moramo pojasniti da se naš jezik uglavnom sastoji od riječi s naglaskom na pretposljednjem slogu pod naglaskom, odnosno od ozbiljnih riječi.

Tada će grobna riječ imati naglasak na pretposljednjem slogu, jer je najčešća da se završavaju suglasnicima n ili s ili s bilo kojim od pet samoglasnika (a, e, i, o, u). U međuvremenu, naglasak će biti postavljen samo u slučaju da grobna riječ kulminira u suglasniku koji nije suglasnik prethodno spomenutom s ili n, kojem prethode samoglasnici, ili ako to ne uspije u dva suglasnika. Drvo, album, list, neki su primjeri ozbiljnih riječi.

No, kao što smo već gore naveli, mogućnosti akcentuacije su više, odnosno ne samo da su to ozbiljne riječi, već i oštre riječi, riječi esdrújulas i sobreesdrújulas.

Oštre riječi su one koje prate količinu prisutnosti ozbiljnim riječima u našem jeziku. U tom se slučaju akcentuacija događa na posljednjem slogu.

S druge strane, riječi esdrújulas, još jedna od opcija akcentuacije, imaju akcenat na pretposljednjem slogu. Ova vrsta akcentuacije nije tako česta i stoga nema toliko riječi ove vrste u odnosu na bas i visoki ton. Karakteristična je značajka da nikad ne prolaze bez naglaska.