theclickinggeneration.com

Politička, socijalna i ekonomska doktrina koja promiče slobodu i odbacuje državnu intervenciju na svim razinama

Liberalizam je poznat kao ona politička, ekonomska i socijalna doktrina koja pod svaku cijenu brani individualnu slobodu i glatko odbija intervenciju države u civilnim poslovima.

Nadalje, liberalizam je a politički i filozofski sustav koji promiče građanske slobode i koji se suprotstavlja despotizmu (vlada jedne osobe ili nekolicine koji vladaju apsolutnom moći). Suprotno potonjem i očito u skladu s liberalnom doktrinom su predstavnička demokracija, podjela vlasti i republička načela, koja su u konačnici stup svakog liberalizma.

Sloboda pojedinca, održavanje vladavine zakona, napredak društva, jednakost pred zakonom, pravo na privatno vlasništvo i vjerska tolerancija glavna su pitanja za koja se liberalizam bori i bori..

Neuplitanje države, tolerancija, slobodno izražavanje i jednakost pred zakonom, njegove osnove

Za liberalizam, država mora zauzeti položaj arbitra u pogledu ekonomske aktivnosti, intervenirajući što je manje moguće, puštajući one koji znaju da igraju igru. S druge strane, tolerancija je jedna od zastava koje je liberalizam podigao, jer ideja je da se poštuju svi prijedlozi, a da ne postoji bilo kakvo nametanje jedne ili druge opcije, građaninu mora biti omogućeno da bira slobodno i bez uvjeta bilo koje vrste. Slobodno tržište, besplatno izlaganje ideja i jednakost pred zakonom, temelji su na kojima se temelji liberalizam.

Iako je liberalizam jedinstveni sustav, možete razlikovati različite tipove prema području na koje se pozivamo, bilo ekonomsko, političko ili socijalno.

Ekonomski liberalizam predlaže ograničavanje uplitanja države u komercijalne odnose promicanjem nižih poreza i ukidanjem propisa. Ograničavajući državnu intervenciju, ekonomski liberalizam vjeruje da jamči jednake uvjete i da će uspostaviti tržište savršene konkurencije, no smanjivanjem državnog sudjelovanja što je više moguće, sve vrste socijalne pomoći, poput subvencija, bit će isključene.

Na tvojoj strani, socijalni liberalizam brani slobodu u privatnom ponašanju pojedinaca i s obzirom na njihove društvene odnose. U tom bi smislu, na primjer, legalizacija upotrebe droga bila podržana socijalnim liberalizmom.

I na kraju politički liberalizam predlaže predaju apsolutne vlasti građanima koji će moći birati svoje predstavnike na suveren i potpuno slobodan način.

Vrijedno je napomenuti da svaka od ovih liberalnih struja ima svoje inačice i manje ili više čvrstih branitelja sloboda koje se promiču. John Locke, Montesquieu, Rousseau, Adam Smith i John Stuart Mill, među mnogim drugima, neke su od poznatih ličnosti upisanih u doktrinu liberalizma.

U međuvremenu, osoba koja slijedi i promiče liberalizam nazivat će se liberalnom.

Glavne kritike

No, baš kao što je imao poznate promotore i širenje, i liberalizam ima mnoštvo klevetnika koji ga smatraju beskrupuloznim, individualističkim sustavom koji na kraju instalira siromaštvo na mjestima na kojima se promiče, navodeći neke od najkritičnijih kritika koje se ponavljaju.

Ekonomska nejednakost nesumnjivo je situacija koja se najviše pripisuje liberalizmu, odnosno tamo gdje je liberalizam prošao i postoji takva vrsta scenarija, bit će istaknuto kao maksimalno odgovorno.

Kako se liberalizam u potpunosti protivi bilo kojoj državnoj intervenciji, kritičari tvrde da, ako postoje nejednakosti, nije dopušteno intervenirati kako bi se ispravili i ispravili, onda će ova situacija neizbježno dovesti do goreg stanja stvari, gdje će siromaštvo vladati S jedne strane. Bez ikakvih mogućnosti, a sa suprotne strane bogata klasa, velike tvrtke, koje se smatraju velikim saveznicima ove vrste sustava.

Otac ekonomskog liberalizma i istinski pionir u tom smislu bio je jedan od likova koje smo gore spomenuli, Adam Smith, zaslužan je za promicanje pasivne uloge koju bi država trebala imati u suočavanju s aktivnostima pojedinaca i tvrtki. Prirodno, liberalizam će se pobrinuti za usmjeravanje svojih komercijalnih odnosa ravnotežom koju stvara zakon ponude i potražnje.