definicija pisanja
Pisanje je predstavljanje riječi ili ideja slovima ili znakovima na papiru ili bilo kojoj drugoj površini.
Pisanjem se naziva vježba pisanja u svrhu prenošenja ideja, pisanja rasprave, dokumenta ili izmišljenog teksta, crtanja glazbenih nota i znakova, upisivanja podataka ili bilo koje druge radnje transponiranja slova i simbola na datu površinu.
Povijest pisanja kao sustava grafičkog prikaza jezika seže do 4000. pr. To je sastav verbalnog komunikacijskog koda kroz znakove zabilježene ili nacrtane na nosaču koji može biti papir, zid, stol, pa čak i digitalni uređaj kao što je računalo. Dakle, pisanje mora odgovarati određenom jeziku ili jeziku koji dijeli jedan ili više ljudi koji mogu protumačiti ideje i koncepte utjelovljene u činu pisanja.
Pisanje je radnja koja se odvija na svim poljima i u razne svrhe. Pojedinac može napisati bilješku, pjesmu ili bilo koji niz slova s jedinom svrhom da ih izrazi i zadrži za sebe, kao u osobnom dnevniku. Također, pisanje se može koristiti kao sredstvo kanaliziranja priča, kratkih priča, romana i drugih vrsta pjesničkih ili književnih tekstova. Ovaj je cilj estetski, kreativan, kulturan i možda je taj koji je jezik najviše obogatio tijekom povijesti.
Pisanje se koristi neformalno za priopćavanje više ili manje relevantnih informacija, poput razgovora putem programa za razmjenu trenutnih poruka između dva prijatelja. S druge strane, koristi se i u formalne svrhe u poslovanju, u pravnim i institucionalnim okvirima, u radnim okruženjima i drugima. Također se široko koristi kao sredstvo komunikacije između dviju osoba u emocionalne svrhe, poput pisma ili ljubavne pjesme.
Svrhe pisanja očito su beskonačne i, osim usmenog jezika, predstavljaju najvažnije sredstvo ljudske komunikacije.
