definicija Sunčevog sustava
Po Sunčevom sustavu znamo da je stvaranje nebeskih tijela koje se okreću oko zvijezde poznate kao Sunce. Unutar ovog Sunčevog sustava nalazi se planet Zemlja, od kojih jedini predstavljaju optimalne uvjete za postojanje života. Sunčev sustav za sada je jedini od svih čovjekovih solarnih sustava koji posjeduje život.
Iako razumijevanje i tumačenje da je ljudsko biće način na koji je Sunčev sustav radio nije uvijek bilo isto (u davnim se vremenima vjerovalo da se Sunce okreće oko Zemlje), danas nema sumnje da je centar gravitacije ovog Sunčevog sustava upravo je Sunce oko kojeg kruže planeti Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter (najveći od svih), Saturn (onaj s najvećim prstenovima oko opsega), Uran, Neptun i Pluton . Pored ovih planeta nalazimo i druga tijela poput mjeseca ili prirodnih satelita, asteroida, patuljastih planeta i drugih.
Očito je da je centar Sunčevog sustava nitko drugi do zvijezda poznata kao Sunce. Ova zvijezda, koja zauzima gotovo cijelu masu Sunčevog sustava, ima masu koja se sastoji od 75 posto vodika, 20 posto vodika, sto helija i pet posto ostalih elemenata.
Razlike između planeta koji su dio Sunčevog sustava vrlo su uočljive u nekoliko aspekata. U tom smislu, ako pretpostavimo da je promjer planeta Zemlje 1, Jupiterov će biti jedanaest puta veći, onaj Saturna 9,46 puta veći, a ostalih manjih planeta 0,382 (Merkur) ili 0,53 (Mars). Iako orbitalno razdoblje zemaljske godine predstavlja više od jedanaest godina za planete poput Jupitera, za Saturn više od 29, a za Neptun 164 godine (to je povezano s udaljenostom svakog planeta od Sunca i stoga s prisutnošću većih i veće orbite što su dalje od njega), period rotacije zemaljskog dana predstavlja 1,03 za Mars, 58,6 za Merkur i 243 za Veneru, da nabrojimo samo neke.
