definicija teocentrizma

Teocentrizam označava filozofsku doktrinu koju karakterizira postavljanje Boga u središte svega što se događa u svemiru, a također i kao njegov vladar, tj. Prema ovoj struji Bog je odgovoran za sve što se događa, uključujući i postupke naroda kojima upravlja Bog.

Svako objašnjenje događaja, teocentrizam, nalazi se u volji i božanskoj odluci. Ništa se ne može objasniti izvan božanskog razloga. Znanost će naravno biti podređena Bogu.

Snaga je instalirana u srednjem vijeku, a vrijednost je izgubila u renesansi, gdje je prevladavala ideja čovjeka kao središta.

Moramo naglasiti da je ovaj prijedlog instaliran snagom i apsolutnom prisutnošću u srednjem vijeku, iako će se razviti mnogo stoljeća prije, u osnovi nakon Kristovog dolaska i da je usput, u međuvremenu, s dolaskom dominirao scenom u svim aspektima renesanse nestao bi jer je upravo tim pokretom došla suprotna ideja, da je čovjek središte svemira, što se formalno naziva antropocentrizam.

Od ove povijesne faze raste važnost čovjeka, on se smatra operatorom stvarnosti i njezinim ključnim dijelom i istiskuje ideju o Bogu kao uzroku svega. Drugim riječima, božanstvo ne gubi prisutnost, ali je bez sumnje premješteno u pozadinu. Naravno, sva ta nova koncepcija postupno će donijeti mnoge promjene na različitim životnim planovima, u politici, u društvu, među ostalim.

No, vratimo se njegovom trenutku najvećeg sjaja, a to je, kako smo rekli, bio srednji vijek. Srednjovjekovni pogled bio je apsolutno teocentričan. Bog je bio prisutan u svemu, a naravno da je postojala i kršćanska religija koja je podržavala ovu dominantnu doktrinu. Ovakvo stanje stvari dalo je primarnu važnost predstavnicima Crkve koji će postati temeljni dijelovi ovog vremena, a također i elita srednjovjekovnog društva.

Zbog navedenog, u to se vrijeme događaju događaji poput križarskih ratova, koji su bili oni pohodi i vojni upadi koje su kršćani izvršili protiv muslimana s ciljem oporavka teritorija koja su bila dio svete zemlje.

Foto: iStock - denizunlusu