definicija baroka
Prepoznat kao jedan od najsloženijih i najrazvijenijih umjetničkih stilova, barok je bio vidljiv umjetnički pokret ne samo u slikarstvu već i u arhitekturi, književnosti, kiparstvu i glazbi. Njegov se vremenski prostor mora nalaziti između sedamnaestog i osamnaestog stoljeća, ovisno o regiji, jer je trajniji u nekim dijelovima zapadne Europe, kao i u hispanskoj Americi.
Barok se pojavio kao stil koji je uglavnom promovirala Katolička crkva prije napretka reformističkih i racionalističkih ideja koje su pokušavale staviti religiju po strani ne samo u umjetničkim prostorima već i u svakodnevnom životu pojedinaca. Barok je stoga karakterizirala reprezentacija osjećaja i osjećaja, a ne puko oponašanje stvarnosti koja je okruživala tadašnje umjetnike. Barokna djela općenito uključuju religiozne teme koje su bile zanemarene u doba renesanse i nastoje ih prikazati na vrlo izražajan način.
U slučaju slikovne umjetnosti, barok će pribjeći intenzitetu boja i upotrebi sjena i svjetla koja generiraju snažnu razliku u prostorima, složene, pa čak i kaotične figure, intenzivan izraz pogleda itd. U arhitekturi će barok razviti jasno ukrašen i detaljan stil, uglavnom suprotstavljen jednostavnosti renesansnog stila. Barokne konstrukcije tražit će korištenje cijelog raspoloživog prostora s elementima kao što su krivulja i kontrakrivina, uz nevjerojatne kiparske ukrase koji nisu ostavili mjesta nepopunjenim. Ti su arhitektonski elementi posebno vidljivi u latinoameričkoj Americi.
Što se tiče glazbe i književnosti, barok je pribjegao izrazito izraženim i kitnjastim oblicima čiji je glavni cilj bio izražavanje snažnih i dubokih senzacija, predstavljanje složenih i emocionalnih duhova, neprimjeravanje linearnosti, među ostalim. Napokon, opera se u to doba pojavila kao spoj svih umjetnosti u jedinstvenom prostoru: glazbe, skulpture, slikarstva, scenarija i arhitekture, a sve su one surađivale na ostvarenju veličanstvenih umjetničkih djela.
Među najjasnije predstavnike baroknog stila moramo spomenuti slikare poput Caravaggia, Rubensa, Rembrandta, Velázqueza, Cortone, glazbenike poput Vivaldija, Bacha, Monteverdija, Hendela, Scarlattija, kipare poput Berninija i pisce poput Queveda ili Cervantesa.
