definicija želučanog soka
U probavnom sustavu nalazimo brojne organe i tkiva koji vrše funkcije od velike važnosti. Unutar želuca, možda najvažnijeg organa u cijelom ovom sustavu, nalazimo želučani sok koji možemo opisati kao tekućinu koju prirodno proizvode različite želučane stanice kako bi pospješili probavu i obradu bolusa kad dođe do želučane šupljine. Ovaj želučani sok ima visoku razinu kiselosti, odnosno pH koji se kreće između 1 i 2 na ljestvici, a to znači da tijelo što dolazi do želuca tijelo može lakše rastaviti i asimilirati.
Želučani sok je tekućina svijetle boje koja se prirodno javlja u želucu, unutar njega, točnije u parijetalnim stanicama koje se nalaze u želučanom epitelu. Želučani sok sastoji se od nekoliko elemenata: klorovodične kiseline, kalijevog klorida, natrijevog klorida, vode i raznih enzima koji također pomažu u procesu probave ili prerade hrane. Ti se enzimi zapravo aktiviraju kombinacijom gore spomenutih kemikalija i cijeli nastali proizvod djeluje kao probavni sustav.
Želučani sok proizvodi se i izlučuje u želudac u nekoliko faza, zbog čega se njegovo stvaranje smatra složenom pojavom koja nije ograničena samo na trenutak nakon uzimanja hrane. U tom se smislu procjenjuje da se trećina ukupnog želučanog soka koji istodobno stvara želudac izlučuje prije nego što počne jesti ili jesti hranu, a to je osjećaj praznog želuca ili gladi koji čovjek osjeća kada želi jesti. Sudjelovanje živčanog sustava i osjetila ovdje je presudno jer djeluju generirajući želju ili podražaj za određenu hranu koja favorizira želučani sok. Većina želučanog soka, otprilike šezdeset posto, oslobađa se u trenutku obrade hrane koja je već unesena, čim se želudac počne raširiti. Konačno, preostalih deset posto otpušta se kada ostatak bolusa počne putovati kroz tanko crijevo.
