definicija predikata
Unutar tradicionalne gramatike predikat je onaj dio rečenice čija je jezgra glagol i koji se odnosi na komentar o subjektu od kojeg čine jednostavnu rečenicu. Predikat je bitan za postojanje rečenice bimembre i za predstavljanje značenja.
U međuvremenu možete razlikovati dvije vrste predikata, nominalni i glagolski. Nominalni predikat sastoji se od kopulativnog glagola (biti, biti) i atributa. Subjekt je dio rečenice koji će biti izravno povezan s atributom, a glagol će djelovati kao veza između atributa i subjekta. A glagolski se predikat sastoji od nekopulativnog glagola, koji djeluje strogo kao jezgra predikata.
U oba slučaja, u glagolskom predikatu uvijek i u nominalnom predikatu, ponekad mogu biti popraćeni drugim dopunama, izravnim objektom, neizravnim objektom, režimskim komplementom, okolnim komplementom, agentnim komplementom.
S druge strane, za takozvanu funkcionalnu gramatiku, predikat je opis budućeg stanja stvari koje bi se mogle dogoditi u svijetu. Među stanjima koja se mogu dogoditi su: stacionarna situacija, radnja i rezultat događaja.
U logici će predikat biti ono što se potvrdi ili mu se u nedostatku odbije subjekt po nalogu određenog prijedloga.
A u računalnim znanostima predikat je a funkcija koja može vratiti istinsku ili lažnu vrijednost.
