definicija braka
Brak je socijalna institucija koju karakterizira uglavnom uspostava bračne veze između članova, a to će biti dvije osobe, jedna koja odgovara muškom, a druga ženskom.
Ovaj sindikat ne samo da uživa socijalno priznanje, već ga i pronalazi pravno priznata odgovarajućom zakonskom odredbom.
Iako mogu postojati neke male varijacije u skladu sa zakonodavstvom svake zemlje, općenito, brak, koji jednom sklopi par, uključivat će niz obveza i prava između njih i u nekim će slučajevima doći i do svojih porijekla.
S gledišta zakona, kao i sa stajališta društva i religije, brak ima kao glavna svrha formiranja obiteljiTo će reći da taj par koji se udružuje postavlja temelje plodovima istih, odnosno djeca se rađaju, rastu i razvijaju pod zaštitom, brigom i podrškom obitelji.
Dok govorimo o braku, neizbježno je prva ideja dvoje ljudi različitog spola koji se okupljaju, Posljednjih desetljeća i kao posljedica prostora i prava koje su neke manjine poput homoseksualaca izborile svojom borbom i naporima, neki zakoni dopuštaju brak između dviju osoba istog spola, čak im dodjeljuju ista prava i obveze kao u tradicionalnom muško-ženska zajednica, poput formiranja obitelji kroz postupak posvojenja.
Na Zapadu brak, osim što je civilni, može biti i religiozan a prema vrsti religije i socijalnom pravnom sustavu, prava i obveze mogu se također razlikovati. Općenito se građanski brak upotpunjuje vjerskom zajednicom u očima i Božjom podrškom.
Baš kao što se razvio prihvaćajući brak između dviju osoba istog spola, tako je i brak u novije vrijeme izgubio malo onu reproduktivnu funkciju koju je uživao kroz stoljeća i stoljeća. Novi obiteljski modeli poput nevjenčanih parova koji imaju djecu ili majki koje postanu takve samohrane osobe pridonijeli su izuzimanju te isključivo reproduktivne svrhe iz braka.
Iz svega ovoga što komentiramo proizlazi da su osnovne karakteristike braka jedinstvo, neraskidivost i otvorenost za život ili razmnožavanje.
