definicija kaudilizma
Caudillismo je fenomen koji se pojavio u Latinskoj Americi tijekom devetnaestog stoljeća, a sastojao se od dolaska na vlast neobičnim mehanizmima vođa obdarenih snažnom karizmom.
Podržani od važnih skupina stanovništva, koje su zavodili snažnom osobnošću i čitavim nizom obećanja, ti su čelnici preuzeli kontrolu nad vladom potpomognutom oporbenim vojnim sektorima. Nakon uvođenja na vlast i nakon kratkog razdoblja tranzicije, raspisivali su izbore na kojima su izlazili kao pobjednici i na taj su način davali legitimitet svom manevru.
Međutim, iza kaudilizma nije postojala stvarna želja da se pomogne u rješavanju problema ljudi, već pretvaranje da se preuzima vlast i favorizira one skupine moći koje su s njom povezane.
To je znalo prouzročiti ponavljanje procesa, s novim čelnicima koji su vodili prosvjede i pobune, i narodnom potporom motiviranom frustracijom ljudi zbog neispunjavanja svega što je tada bilo obećano.
Etimološki dolazi od latinskog izraza „Capitellus, capitelli“, a njegovo značenje je „Vlada Caudillo”
Osobine i karakteristike Caudillisma
Osim spomenute posebnosti snažne karizme svakog od ovih kaudilja, sam sustav je pružio niz karakteristika koje su se ponavljale uvijek iznova bez obzira na to tko je u to vrijeme imao vlast.
Jedna od tih značajki bila je potraga za popularnošću i gubitak prestiža protivnika, karakteristika koja ostaje s vremenom konstantna u mnogim drugim režimima personalističke prirode koji su kasnije uslijedili u Latinskoj Americi.
Svi oni koji su došli na vlast imali su moć i novac, pa se, unatoč tome što su imali narodnu potporu, ne mogu smatrati dijelom niže društvene klase. Upravo suprotno, uživali su dobre kontakte i utjecaj, a upravo su te skupine moći profitirale kad je novi kaudiljo stigao do vlade.
Oslonili su se na svoju retoriku i uvjerljivost kako bi uvjerili ljude da ih podržavaju, koristeći bilo koji resurs koji im se učini korisnim. Jednako je valjalo pozivati se na nacionalističke osjećaje kao i graditi klijentelističku mrežu koja se temelji na darovima.
Napokon, demokratske su institucije podredili svojim ciljevima. Sve proklamirane plemenite ideje, iza kojih su se skrivali određeni interesi, a kad su jednom postavljeni na vlast, bili su zaduženi za njihovo ostvarivanje kontrolirajući volju partizana i represiju protiv protivnika, tako da prividni demokratski režimi nisu bili ništa drugo nego pantomima.
Fotografije: iStock - duncan1890 / Linda Steward
