definicija vrline

Pojam vrline je apstraktan i povezan je s idejom djelovanja za opće dobro. Ovdje se to u osnovi može razumjeti na dva načina: na individualnoj razini ili na razini transcendentnog stanja ljudskog bića. Vrlina se općenito shvaća kao pojava koja se stječe socijalizacijom i životom u zajednici, jer je poštivanje druge koja će omogućiti naš vlastiti opstanak. Vrlina ponašanja u skladu s vrijednostima koje nameće ili razvija određeno društvo uvijek će biti korist za sve.

U tom smislu možemo reći da je vrlina kao bitan i transcendentalan uvjet ljudskog bića ono što nas prirodno navodi da tražimo opće dobro i razvijamo etičke i moralne vrijednosti koje doprinose životu u zajednici. Vrlina je tada nešto što se dobiva dijeljenjem našeg postojanja s drugima, iako je upravo ta stvar može pokvariti.

Vrlina na individualnoj razini uvijek je povezana s praktičnijim i konkretnijim elementima koji imaju veze s načinom na koji se osoba svakodnevno razvija. Vrline poput dobrote, solidarnosti, etike, poštovanja drugoga, predanosti, pravde i istine neki su od primjera zbog kojih se pojedinac može definirati kao subjekt s velikim vrlinama. Međutim, u tom pogledu vrline pojedinca ne moraju biti samo socijalne ili moralne, već možda imaju veze s njihovim estetskim, političkim, ideološkim, kreativnim, fizičkim itd. Vrlinama.

Prema zapadnjačkoj tradiciji, četiri najvažnije vrline ljudskog bića su umjerenost, razboritost, pravednost i snaga, a sve su potrebne za razvoj čvrstih, predanih, poštenih i korisnih društvenih iskustava za sve. Također, treba napomenuti da su uključene i vjerske doktrine različitih religija

Umjerenost

Umjerenost je ona vrlina koja sugerira umjerenost u smislu privlačenja užitaka, a zatim promiče ravnotežu u tom smislu. Kad je netko vlasnik umjerenosti, dominirat će svojom voljom nad instinktom i uvijek će držati želje podalje, a time i poštenim. Na primjer, umjerenost je povezana s pojmovima kao što su umjerenost i prisebnost.

Razboritost

Razboritost je suštinska vrlina poštenog, ispravnog i opreznog postupanja, a kada je riječ o komunikaciji, razboritost postaje očita kada se koristi jasnim, opreznim, doslovnim jezikom i u skladu sa situacijom i kontekstom. Postupati razborito također znači raditi to uvijek poštujući slobodu i osjećaje drugih, čak i ako nisu u skladu s našim idejama.

Snaga

Vrlina čvrstoće podrazumijeva prevladavanje straha u svim njegovim aspektima, a za to će prevladati čvrstina u smislu odluka koje se donose, kao i odlučnosti u potrazi za dobrom koje se želi postići. Izvan prepreka i zamki koje stoje na putu i žrtvi koje se moraju podnijeti da bi se postigao kraj, snaga će dodati vrijednost našoj duši i natjerat će nas da krenemo naprijed, hrabrošću i snagom da ih prebrodimo i konačno pobjedimo.

Pravda

Vrlina pravde ili, bolje rečeno, onaj tko djeluje vođen ovom vrlinom, posebno će se brinuti za davanje bližnjemu onoga što mu pripada i što mu po pravu odgovara i uvijek će to činiti s ravnotežom u odnosu na ostatak ljudi i opće dobro.

Sada je vrijedno reći da su autori pripisani kršćanstvu na temelju gore spomenutih vrlina razvili teološke vrline, a to su one navike koje sam Bog ulijeva ljudima u volji i u njihovoj inteligenciji kako bi naredio svoje postupke. To su: vjera, nada i milosrđe i smatraju se nadopunom glavnih vrlina.

Vjera

Vjera podrazumijeva pristajanje voljom na čvrst način istini koja je izložena u božanskoj objavi, to jest vjernik ove ili one religije drži se istine autoritetom onoga koji o njoj svjedoči. Nesumnjivo je da je vjera osnova, stup na kojem se temelje religije. Vjernici se slijepo pouzdaju u norme koje daju ili postavljaju vlasti religije koju slijede.

Nada

U međuvremenu, nada je vrlina kroz koju će čovjek pokazati povjerenje i sigurnost u pogledu postizanja vječnog života i raspolaganja sredstvima koja će mu pomoći da ga stekne.

Dobročinstvo

Milosrđe podrazumijeva unutar kršćanstva Božju ljubav prije svega i ta se ljubav također širi na bližnjeg upravo zbog te Božje ljubavi. Stoga će dobročinstvo zahtijevati činjenje dobra i postupanje u skladu i s poštovanjem pred braćom. Uz to, dobrotvornost će generirati uzajamnost, odnosno daje se i vraća na isti način i istim intenzitetom. I to nikad ne ide ruku pod ruku s kamatama i da s velikodušnošću.