definicija sjemena
Riječ sjeme potječe od latinskog sementis i odnosi se kako na sjeme ploda, tako i na bilo koji uzrok koji omogućuje da se nešto stvori. U kršćanskoj vjerskoj tradiciji izraz sjeme vrlo je prisutan u Starom zavjetu.
Sjeme u prirodnim procesima
Ako uzmemo bilo koji plod kao referencu, sjeme koje sadrži je sjeme, odnosno ono koje će omogućiti da se novo plod rodi nakon prirodnog procesa razvoja. Ideja sjemena jednako je primjenjiva na sjeme sisavaca, tekućinu koja intervenira u podrijetlu novog živog bića.
Izraz sjeme primijenjen na stvaranje života, ploda ili pojedinca, ne koristi se u strogo biološkom smislu, već podrazumijeva podrijetlo vitalnih procesa i ukazuje na to da u prirodnim ciklusima uvijek postoji izvorni uzrok, odnosno klica.
Sjeme u Bibliji
U knjizi Postanka 3.15 postoji stih koji se odnosi na neprijateljstvo između dviju sjemenki, ženine i zmijske. Sjeme žene aludira na njezinu sposobnost stvaranja života, pa čak i na život Mesije koji dolazi. Sjeme zmije izražava klicu zla i u tom smislu mora se imati na umu da je zmija bila ta koja je prevarila Evu da bi uvela sjeme zla u čovječanstvo. Ova dva biblijska sjemena imaju dvostruko značenje:
1) su narativni element kroz koji ljudi mogu spoznati podrijetlo čovječanstva iz kršćanske perspektive i
2) postoji jasna razlika između dobra i zla, dvije stvarnosti koje također mogu rasti kao da su sjeme.
Sjeme dobra i zla
Iako se u Starom zavjetu izričito spominju dva sjemena, dobro i zlo, ta dva pojma nadilaze kršćansku religiju, jer su bitna u svim religijama i svjetonazorima.
Koristeći ideju sjemena dobra ili zla, to ukazuje da se dobre ili loše stvari u životu ne pojavljuju spontano, već da postoji sjetva dobrih stvari za razliku od sjetve loših stvari i to je vrlo ljudsko biće koje podrazumijeva jedno ili drugo sjeme. Kao što kaže španjolska izreka, tko sije vjetrove, požnjeće oluje.
Fotografije: iStock - thorbjorn66 / Mordolff
