definicija otkupa
Izraz otkupljenje vrlo je značajan pojam u ljudskoj svijesti. Iskupljenje je radnja koju osoba može poduzeti kako bi uklonila bol ili patnju od druge osobe. Mnogo puta se čovjek može otkupiti od grijeha jednostavno čineći dobro i bez potrebe za drugima, zamjenjujući te pogreške za veću ljubav i poštovanje drugih. Otkupljenje se tada može shvatiti kao druga prilika za suočavanje sa životom, stvarnošću, bez boli, grijeha ili patnje. Kao što vidite, koncept otkupljenja ima vrlo snažnu vezu s religijom i duhovnošću.
Iskupljenje je akcija dubokog značenja za život osobe. Kako god se provodilo ili provodilo, otkupljenje oslobađa osobu od svega lošeg što može okružiti ili odrediti njezin život. Otkupljujući osobu, dopuštate joj da se suoči sa svojim životom ili stvarnošću na nov, drugačiji i obnovljen način.
Ponekad je iskupljenje povezano s oslobađanjem osobe od patnje koja može biti vrlo duboka, kako fizička tako i emocionalna ili čak mentalna. Drugi puta otkupljenje može imati veze s oslobađanjem osobe od grijeha ili pogrešaka kako bi joj se omogućilo da se vrati natrag u društvenu strukturu koja se kreće prema određenim parametrima.
U katoličkom nauku otkupljenje je možda jedno od najvažnijih, najplemenitijih i najznačajnijih Isusovih djela, narodnog otkupitelja. To je tako budući da je Isus taj koji otkupljuje ljudska bića od istočnog grijeha koji su počinili Adam i Eva kako bi im omogućio da uđu u svijet Neba, njegov dom i Gospodinov. Isusovo otkupljenje postaje tijelom kroz njegovu patnju, smrt i uskrsnuće.