definicija socijalne države

Država blagostanja politički je koncept koji ima veze s oblikom vladavine u kojem država, kako joj i samo ime kaže, brine o dobrobiti svih svojih građana, da im ništa ne nedostaje, da mogu zadovoljiti svoje potrebe. Osnovne potrebe, pružajući u ovom slučaju ono što ne mogu postići vlastitim sredstvima, a zatim preuzimajući usluge i prava velikog dijela stanovništva koje se smatra poniznim ili osiromašenim.

Sustav vlasti u kojem država intervenira kako bi pružila pomoć najugroženijim klasama kako bi ih izvukla iz te situacije

Uvedena je s većom snagom 1945., nakon Drugog svjetskog rata, s poprištem velike ekonomske depresije, radničkih borbi, socijalne nejednakosti i kapitalističkog iskorištavanja radničke klase.

Analitičari ga definiraju kao način organiziranja države iz kombinacije kapitalističkog sustava, demokratskog sustava i ne zaboravljajući pritom na postizanje socijalne skrbi.

Stupovi koji ga održavaju

Stupovi na kojima se temelji su davanje subvencija onim stanovnicima u osjetljivim situacijama kao što su nezaposleni i stariji; univerzalni i besplatni sustav zdravstvene zaštite; zajamčiti obrazovanje za sve; primjerena i svjesna raspodjela bogatstva; i osigurati pristojan smještaj.

Izvor

Država blagostanja vrlo je nedavna pojava koja je u 20. stoljeću imala puno zamaha u različitim dijelovima svijeta zbog različitih ekonomskih kriza, ratova i sukoba različitih vrsta koji su za velik dio svijeta značili vrlo oštre i teške posljedice populacije zapadnjaci.

Ideja socijalne države postoji od sredine 19. stoljeća kada su se različite društvene skupine (posebno radnici) počele boriti za priznavanje svojih prava na međunarodnoj razini.

Od tada, a posebno u dvadesetom stoljeću, od događaja poput Velike depresije 1929. ili poraća nakon 1. i 2. svjetskog rata, pojam države koja je odgovorna za pružanje određenih usluga tim skromnim ili ugroženim sektorima i pomoć u nadopunjavanju onoga što ne mogu dobiti u nejednakom ili nepravednom sustavu kakav je kapitalistički sustav.

Utjecaj ekonomista Keynesa

Podržavaju je posebno teorije britanskog ekonomista Keynesa koji je promovirao državnu intervenciju radi rješavanja ekonomskih problema.

Kontroverzan i kritiziran prijedlog

Keynesov ekonomski prijedlog izazvao je brojne kritike od svog pojavljivanja do danas koje smatraju da je problem djelomično riješen i pogoršava se kada potrošnja države dovodi do gospodarstva koje u potpunosti koristi resurse koje ima na raspolaganju, a čak i vi trošite više nego što imate u gotovini.

Ovo stanje stvari neizbježno će dovesti do ozbiljne inflatorne situacije u kojoj će država biti prisiljena, ako ne i promijeniti kurs, izdati više valute kako bi podmirila predviđene troškove.

Sada krivnja nije u Keynesu jer je predložio da nakon postizanja ravnoteže pomoć treba ograničiti i povećati kamatne stope, ali naravno, vrlo je malo političkih vođa željelo i želi snositi političke troškove mjere ove vrste , smanjenje javne potrošnje, a time i subvencija, jer očito je to nepopularna mjera, a puno više u vrijeme izborne kampanje.

Kriza 1929. bila je glavni udarac za kapitalizam jer je uzrokovala vrlo važan dio zapadnog društva u bijedi.

U tim je okolnostima razvoj države sposobne obuzdati bijedu, siromaštvo i glad bio je fenomen od velike važnosti i velike potrebe.

Za socijalnu državu relevantna su tri elementa: demokracija, odnosno održavanje neautoritarnih ili autokratskih političkih oblika; socijalna skrb, odnosno pružanje društvu ekonomske i socijalne potpore potrebne za napredak; kapitalizam, jer za državu blagostanja kapitalizam nije nužno problem, ali često uključuje i suživot s njim.

Prema braniteljima države blagostanja, veća intervencija države u gospodarstvu jedna je od najvažnijih smjernica, jer ako je tržište ono koje regulira društveno-ekonomske odnose, uvijek će biti sektora u nepovoljnom položaju, a rastuće bogatstvo nekolicine može dovesti do do velike neravnoteže koja rezultira dubokim krizama.

Dakle, država socijalne skrbi regulira pitanja kao što su zapošljavanje, proizvodnja, pristup stanovanju, obrazovanje i javno zdravstvo itd.

Zbog značajnih proračunskih izdataka koje država ove vrste može značiti za naciju, danas je ovaj politički oblik donekle diskreditiran i sustavi koji kombiniraju pristup javnosti sa značajnim privatnim zahvatima su često preferirani.


$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found