definicija poštenja
Iskrenost Vrijednost je ili kvaliteta ljudi koja je u uskom odnosu s načelima istine i pravde te s moralnim integritetom. Iskrena osoba je ona koja istinu uvijek pokušava staviti na prvo mjesto u svojim mislima, izrazima i postupcima. Dakle, ova kvaliteta nema veze samo s odnosom pojedinca s drugima ili drugima ili sa svijetom, već se može reći i da je subjekt iskren prema sebi kada ima značajan stupanj samosvijesti i dosljedan je s onim što on misli. Suprotno od poštenja bilo bi nepoštenje, praksa koja se u suvremenim društvima često odbacuje, jer je povezana s licemjerjem, korupcijom, kriminalom i nedostatkom etike.
Kroz povijest filozofije, iskrenost su dugo proučavali različiti mislioci. Na primjer, Sokrat se posvetio istraživanju njegovog značenja i raspitivanju o tome što je zapravo ta kvaliteta. Kasnije će filozofi poput Immanuela Kanta pokušati sastaviti niz općih etičkih načela koja su među njima uključivala i iskreno ponašanje. Drugi filozof, Konfucije, razlikovao je različite razine poštenja za svoju etiku: i, prema stupnju njihove dubine, nazvao ih je Li, Yi i Ren. Pitanje je rasprave je li iskrenost urođena karakteristika ljudske vrste ili je rezultat njihove interakcije u društvu. S gledišta ponašanja životinja, drugi kralježnjaci privilegiraju svoje individualno stanje i, u različitom stupnju, svoje potomstvo u odnosu na stanje ostalih rođaka. Međutim, kod primata je ova pojava manje "individualistička" i svoj vrhunac doseže kod ljudi.
U tom smislu, poštenje (kao etička ili moralna kvaliteta u društvu) također je usko povezano s iskrenošću, koherentnošću, integritetom, poštovanjem i dostojanstvom. Ali budući da ljudska istina nikada ne može biti apsolutna, iskrenost je također subjektivna vrijednost, u mjeri u kojoj to ovisi o kontekstu i uključenim akterima. Iz tog razloga postaje vrlo teško uspostaviti zajedničke moralne parametre iz jednog društva ili jedne kulture u drugu, pa čak i između grupa ili između pojedinaca, te se koncepcije mogu radikalno promijeniti, a ono što je za jedno uzorak iskrenosti za drugo nije. Stoga se u nekim kulturama odbacivanje drugih naroda prihvaća kao iskrena činjenica koja daje prednost razvoju vlastitog društva; ovaj se faktor ne vidi dobro u drugim civilizacijama. Slično tome, piratstvo je očito neiskren čin za većinu ljudi, ali se na njega gleda kao na "opravdan" stav prema zlouporabi troškova knjiga, glazbe ili računalnog softvera. Paralelno s tim, drevno pomorsko piratstvo osuđivano je kao oblik krađe od strane mnogih vlada, dok su ga druge nacije doživljavale kao neku vrstu neobičnog herojstva.
Osim toga, na različitim poljima tipičnog društva pojam poštenja je promjenjiv i više ili manje prioritet. Primjerice, iskrenost je u znanosti prioritet, ali u politici je taj pojam mnogo diskutabilniji. Međutim, kontaminacija iskrenosti dosegla je različita područja, u kojima je osuda ove činjenice vrlo svestrana i ovisi o primijenjenim standardima. Dakle, dok cijelu znanstvenu zajednicu bez oklijevanja odbacuje neiskren događaj kada se demonstrira plagijarizam ili prijevara, na žalost, ovaj primjer nije često prepoznat u državnim ovlastima.
