definicija punomoći
Punomoć to je privatni dokument, potpisan od strane davatelja i dva svjedoka, koji čuva izgled i izradu neformalnog pisma i s manje formalnosti od punomoći, putem kojeg će spomenuti davatelj osnažiti određenu osobu do trenutka izvedbe pravnih akata u njihovo ime, odnosno preuzet će zastupanje koncedenta.
Privatni dokument putem kojeg osoba daje punomoć drugome da je zastupa u nekim stvarima
Budući da se radi o upotrebi na zahtjev pravnih akata koji predstavljaju mali iznos, neće biti potrebna potvrda potpisa koji se pojavljuju na dnu istih.
Drugim riječima, punomoć je onaj dokument koji omogućava osobi da djeluje u ime druge osobe. Riječ je na neki način o delegiranju osobe koja stvara spomenuti dokument ili punomoć, odnosno zainteresirane strane, na tu drugu osobu, koja bi bila zastupnik, kojoj odluči odobriti ništa više i ništa manje od njegove punomoći za vrijeme djelovanja.
To je privatni dokument, odnosno proširen je između pojedinaca kako bi razumio privatne stvari.
Opseg i primjene
Ovisno o situaciji i zahtjevima davatelja, punomoć može biti općenito ili, u nedostatku toga, ograničeno. Ograničena punomoć dat će zastupniku ovlaštenje da djeluje u ime zainteresirane strane samo u onim specifičnim pitanjima koja su tamo navedena. Primjerice, pojedinac koji dobije nasljedničku imovinu odluči je dati u zakup, a onda će, budući da se ne može brinuti o naplati najamnine, izdati punomoć kojom će ovlastiti svog odvjetnika da svaki mjesec po potrebi prikupi iznos iste.
A u slučaju općeg pisma, predstavnik će djelovati u ime koncedenta u raznim akcijama. Primjerice, pojedinac nasljeđuje tvrtku i budući da se ne može brinuti o upravljanju njom jer živi u drugoj zemlji, odlučuje dati punomoć u korist svog pouzdanog prijatelja koji ima prebivalište u tvrtki tako da on može može se brinuti o sebi u cijelosti, to jest može unajmiti osoblje, kupiti zalihe, prodati namještaj, između ostalih pitanja svojstvenih njenoj upravi.
Jedna od najraširenijih primjena daje se na zahtjev za prikupljanje mirovina ili mirovina. Kad je umirovljenik vrlo star i ako mu zdravstveno stanje ne dopušta putovanje u financijsku instituciju gdje ubire mjesečne plaće, uobičajeno je da rođaku ili osobi od povjerenja pruži punomoć kako bi to mogao učiniti i dalje njegovo ime.
Sada se uvijek mora prethodno provesti pravni postupak u kojem se izjavljuje i potvrđuje odnos između osobe koja daje moć i one koja je prima, te pristanka umirovljenika.
Informacije koje treba sadržavati
Bez obzira radi li se o ograničenoj ili općoj punomoći, ona mora sadržavati sljedeće podatke: ime osobe koja prima punomoć, konkretnu izjavu koja opisuje ovlasti, obveze i odgovornosti koje će zastupnik imati, izjavu o vremenu tijekom kojeg će dobiti punomoć, potpis davatelja, što je naravno što mu daje apsolutnu valjanost, naziv institucije ili organizacije koja prima punomoć; Riječ grant mora se unijeti i u onaj dio u kojem su opisane dodijeljene ovlasti, kratak argument o tome zašto se izdaje ova punomoć, imena i potpisi svjedoka i datum u slučaju da daje definirani i ograničeno trajanje.
Budući da se punomoć može predati bez potrebe da javni bilježnik odobri postupak, bit će neophodno prethodno se obratiti odvjetniku koji može objasniti uključenim stranama njezin opseg i valjanost u skladu s važećim zakonodavstvom.
Ako je punomoć potpisana pred javnim bilježnikom, ona će imati veću vrijednost, dok će, ako bude potpisana i predstavljena nadležnom tijelu, njezina procjena biti manja nego uz pristanak javnog bilježnika.
S druge strane, snaga koja se njime daje može biti privremena, odnosno definirano je vremensko razdoblje za koje će se davati, s datumom isteka. Ili, naprotiv, ne mora biti naznačeno i, na primjer, radi se o punomoći koja se daje na neodređeno vrijeme ili dok se ne opozove.
Photo Fotolia - Iconsgraph
