definicija subjektivnog
Riječ subjektivno ukazuje na ono što pripada subjektu i odnosi se na sve što je s njim povezano i na ono što je u jasnoj suprotnosti s vanjskim svijetom ili u odnosu na njega..
Prevladavanje iskustva i osobnog mišljenja
Međutim, moramo reći da je značenje riječi koje najviše koristimo ono koje se odnosi na način razmišljanja ili osjećaja koji svaki pojedinac ima o nečemu ili nekome.
Niti jedan pojedinac nije isti kao drugi, svaka osoba dolazi na svijet u određenom kontekstu, ima vrlo jedinstvena iskustva i po tom pitanju će sve to u toj osobi ocrtati njihov način postojanja, razmišljanja, vođenja u životu općenito i njihov položaj i djelovanje prije određenih događaja i to naravno neće biti isto kao onaj drugog, čak i ako su zajedno dijelili iskustva.
Iz tog smo razloga izjavili da ih, usprkos mnogim procjenama koje drugi daju i koje dopiru do naših ušiju, u načelu moramo uzimati pincetama, kako se to popularno kaže, jer mogu biti opterećene subjektivnošću onoga tko ih izražava i sve dok nisu točni, istinski pouzdani. Ili izravno biti na strani dijametralno suprotnoj od onoga što mislimo, jer jednostavno imamo drugu viziju života.
Kad se subjektivnost mora ostaviti po strani ...
U određenim situacijama i problemima preporučljivo je da subjektivni čin djeluje u potpunosti, posebno kada je u pitanju davanje mišljenja o situaciji ili osobi, ali u drugim situacijama koje zahtijevaju zaključak ili određenu analizu i bez nametanja osjećaja ili osjećaja, subjektivni uopće nije preporučljivo.
Jasan primjer može biti diktiranje pravde u nekoj stvari, sudac, sud, ne mogu dopustiti da njihova subjektivnost prevlada, osjećaji koji se generiraju ispred činjenice, ali njihov stav mora biti što objektivniji, držati se onoga što se dogodilo, dokaze, činjenice i katalogizirajte ih prema onome što zakon predviđa i to je to. Ne biste se trebali zanositi ili biti uvjetovani osobnim uvažavanjem ili situacijama, jer ne biste bili korektni ili odani svom zadatku.
Druga strana: cilj
U međuvremenu, subjektivni pojam također stoji kao glavno suprotstavljanje konceptu cilja. Jer, naprotiv i u potpunoj suprotnosti, objektivno će biti sve što je povezano sa samim objektom, a ne kao subjektivno što se odnosi na naš određeni način gledanja i razmišljanja o stvarima.. Kad nešto stvarno postoji, daleko iznad i izvan subjekta kojeg poznaje, to jest, bez stavljanja onog osobnog tereta koji je toliko svojstven subjektivnom, to se naziva ili kaže da je objektivno.
Mnogo se puta smatra da ako se, primjerice, naš rad odnosi na kvalificiranje, ocjenjivanje i uvažavanje za ili protiv određenog izvođenja drugog, zadatak se može izvršiti učinkovito i korektno sve dok je ta osoba koja je predmet pažnje a ne netko. na neki način blizak našoj naklonosti ili mržnji, kako je primjereno dotičnom slučaju, jer je ovo osobno pitanje dokazano, u mnogim situacijama može utjecati kada se mora obratiti za ili protiv određenog problema.
Filozofija naspram subjektivnog
Subjekt objektivnog i subjektivnog ima opsežnu analizu kroz filozofiju koja je predmet detaljno analizirala. Za filozofiju, subjektivno se odnosi na interpretacije koje se teže izvoditi na bilo kojem aspektu iskustva i zato su one dostupne samo subjektu koji ih doživljava, jer isto iskustvo može živjeti na najrazličitije načine jednog pojedinca drugome i drugom…
Na temelju tih iskustava ispitanik će razraditi vlastita i osobna mišljenja povezana s njima koja će biti subjektivna.
