definicija radnog prava
Poznato i pod nazivom Zakon o radu, Zakon o radu jedna je od najvažnijih grana prava na društvenoj razini. To je tako budući da niz zakona, propisa i zakona koji ga čine čini Zakon o radu jednim od prava koje ima najveći utjecaj na kvalitetu života stanovništva. Možemo reći da je Zakon o radu, kako mu i samo ime kaže, odgovoran za reguliranje, kontrolu i donošenje zakona o različitim pitanjima vezanim za svijet rada, poput prava i obveza dijelova koji čine svijet rada (oba zaposlenici i poslodavci), uvjeti plaćanja i naknade, usluge koje moraju biti uključene u plaćanje itd.
U ovom konkretnom slučaju možemo govoriti o zakonu o radu kao o jednoj od najnovijih vrsta zakona, onoj koja se pojavila tek kad su zapadna društva već dostigla značajne razine industrijalizacije i s njom veliku razinu zaposlenosti. Generiranje fenomena radne mase, kao i njihova borba za osvajanje prava koja su danas neporeciva, temelji su za uspostavu Zakona o radu, koji pretpostavlja i veću prisutnost države u složenoj mreži radnih odnosa (prethodno povezanih sa sudbina tržišta).
Zakon o radu pod ovom aktivnošću podrazumijeva bilo koju radnju koja ima za cilj generiranje neke vrste proizvoda ili usluge, koja zahtijeva trud, energiju, kapacitet i pripremu pojedinca i koja generira neku vrstu naknade, bilo u obliku novca ili plaćanja za obavljeni posao.
Neka od najvažnijih pitanja ili problema s kojima se bavi Zakon o radu povezani su s pravima koja se priznaju radnicima: godišnji odmori i plaćeni dopust, pravo na štrajk, osnivanje sindikata i kolektivno pregovaranje. Stoga se Zakon o radu usredotočuje ne samo na privatne ili pojedinačne veze koje se uspostavljaju između zaposlenika i poslodavca, već i na kolektivne veze koje sve radnike povezuju jedni s drugima i sa svijetom poslodavaca.
