definicija pisanja
Pisanje se smatra jednim od najvažnijih izuma čovječanstva u cijeloj njegovoj univerzalnoj povijesti. Pisanje je način koji je čovjek razvio da pismeno izražava ideje i misli, to jest uglavnom na papiru, ali i na drugim nosačima raznih vrsta poput drveta, gline, kore, zemlje, pa čak i danas na različitim digitalnim i tehnološkim podupire. Pisanje je jedan od elemenata koji je čovjeku omogućio da razvije složenija društva zbog apstrakcije potrebne za njegovo provođenje.
Procjenjuje se da su prvi oblici pisanja nastali 3000. godine prije Krista, a jedan od prvih poznatih spisa bio je onaj koji su razvili Sumerani (ljudi Mezopotamije) poznat kao klinast oblik zbog svojih klinastih simbola. Ovo je pisanje rađeno na glinenim blokovima i vjerojatno je imalo tek praktične funkcije poput vođenja računa o dostupnim materijalima itd. S vremenom i stoljećima oblici pisanja postajali su složeniji, pa je stoga ljudsko biće moglo razviti ideografske zapise, što znači da predstavljaju simbole, predmete, ljude, situacije i ideje.
Pisanje se uvijek sastoji od složenog sustava simbola koji predstavljaju ne samo ideje već i riječi ili zvukove koji se mogu čitati i izražavati. Ovi simboli zajedno su poznati kao abeceda. Važnost pisanja u ovom smislu je u tome što je ljudima omogućilo da ostavljaju dokumente o svojoj stvarnosti koje će kasnije generacije moći razumjeti i dekodirati. Bez pisanja vjerojatno je da su sve one informacije koje potječu iz antike uglavnom izgubljene.
Pisanje ima mnogo funkcija osim priopćavanja ideja, a pristup njemu trenutno je povezan s pojmom jednakosti. To je tako jer su stoljećima čitanje i razumijevanje pisanih tekstova (kao i samo pisanje) bili rezervirani za privilegirane sektore društva. Tek bi sredinom 19. stoljeća većina društava mogla pristupiti ovoj vrsti znanja i vještina.
