definicija napuštanja
Pojam napuštanja odnosi se na čin ostavljanja po strani ili zanemarivanja bilo kojeg elementa, osobe ili prava koji se smatra posjedovanjem ili odgovornošću drugog pojedinca. Napuštanje se može koristiti u pravnoj sferi ili u različitim prostorima i situacijama svakodnevnog života, s tim da su neka moguća napuštanja ozbiljnija od drugih.
Ako se shvati s pravnog gledišta, napuštanje će se uvijek odnositi na zanemarivanje jedne osobe ili imovine druge. U tom smislu napuštanje podrazumijeva da bi drugi pojedinac mogao pretrpjeti štetu kao posljedicu takvog čina napuštanja, pa se stoga situacija mora riješiti zakonski ili sudski. Kada govorimo o napuštanju na ovom području, to se općenito odnosi na napuštanje koje roditelj može počiniti sa svojom djecom, odgovorna osoba s osobom o kojoj mora brinuti (poput učitelja sa svojim učenikom, liječnika sa svojim pacijentom). Napuštanje, međutim, ne mora uvijek biti fizičko, već u mnogim slučajevima moralno ili psihološko. Uz to, napuštanje imovine ili osobne imovine također je situacija koju treba sudski riješiti, jer se mora voditi parnica u vezi s mogućim prijenosom te imovine na treću stranu.
U svakom slučaju, pojam napuštanja može se primijeniti na bezbroj situacija u kojima pravno stajalište nije važno. U tom smislu, napuštanje se shvaća kao jednostavno ostavljanje po strani elemenata ili struktura mišljenja, uvjerenja ili osjećaja koji su bili prisutni do tog trenutka. U tom smislu, napuštanje vjerskih uvjerenja, ideologija ili osjećaja prema čovjeku uobičajene su pojave za čovjeka i one ne podrazumijevaju nužno da se počinje zločin ili da se situacija mora riješiti zakonito.
