definicija monologa
Monolog je razmišljanje ili govor, uglavnom kratak, koji se može naglas izraziti samom sebi ili pred publikom koja neće intervenirati, uglavnom jer onaj tko ga izvede neće ostaviti mjesta za mišljenja.
Refleksija ili govor koji se izražava naglas sebi ili pred publikom i u kojem nema mjesta za intervencije javnosti
Također je uobičajeno pronaći pojedince koji se redovito koriste monologom kada se izražavaju, odnosno monolog je predstavljen kao još jedna karakteristika njihove osobnosti koja je obično popraćena velikim udjelom samoživosti. Ljudi koje karakterizira predstavljanje načina da budu sebični i vjeruju u sebe, uvijek žele imati riječ i rijetko dopuštaju drugima da imaju mišljenje ili razmjenjuju ideje s njima. U osnovi zato što ih ne zanima slušati druge, ono što oni misle, njima je važno samo ono što govore i ono što misle da je učinjeno.
"Nikad ne možete razgovarati s Luisom, naši se razgovori svode na monologe koje on tumači."
Bez obzira na slučaj, monolozi su govori u kojima osoba koja ih tumači ne komunicira u istom prostoru i vremenu s drugim sugovornikom. Naravno, može postojati publika koja ga pažljivo sluša, ali nema prostora za intervenciju.
U porukama koje diskurs prenosi, podrazumijeva se temeljni dijalog, na prikriven način, iako se on ne provodi aktivno i ne dijeli se s drugima. Monolog se poziva na razne teme i okolnosti koje javnost koja ga čuje zna, ali ni na koji način ne priznaje intervenciju publike. Uslijedit će interpelacija ostalih govora, ali bez da je ova radnja evidentna.
Izvor korišten u književnim žanrovima i na televiziji
Monolog je vrsta resursa koju koristi većina književnih vrsta, a može se naći u pričama, romanima, dramama, televizijskim programima, takav je slučaj mnogih šaljivih televizijskih pošiljaka u kojima komičari ili showmani tumače monolog koji se uglavnom sastoji od tekuće poslove kojima se, između ostalog, pristupa s humorom i ironijom.
S druge strane, Po nalogu dramaturgije, monolog je dramski žanr u kojem glumac ili lik naglas odražava izražavajući svoje osjećaje, ideje i osjećaje javnosti.
Stvaranje empatije, karakterizacija likova i introspekcija
U osnovi je misija monologa stvoriti empatiju s likom ili glumcem koji ga izražava. Na primjer, koristi se za postizanje određenih željenih učinaka na javnost. Ali naravno, kao i kod bilo kojeg drugog izvora, poruka koju prenosi monolog uvijek mora biti uzeta u obzir jer u nekim kontekstima možda neće biti korisna.
Monolog može biti dio djela ili cjelovitog djela, posebno služeći karakterizaciji likova, situaciji koja mu pripisuje veliku psihološku vrijednost, kao i osnovni alat za upućivanje u introspekciju.
U međuvremenu, monolog se može sastojati od razgovora koji lik vodi sam sa sobom ili s neživim bićem, lišenim razuma, poput ljubimca, slike, između ostalog. U monologu je lik koji to izražava projicirajući svoje osjećaje i misli izvan sebe.
Poznati književnik William Shakespeare posebno se istaknuo time što je, primjerice, u svoja djela uključio mnoge monologe u Hamletu, vrlo je istaknuto što započinje poznatom frazom: biti ili ne biti, to je pitanje.
Unutarnji monolog: manifestacija osjećaja i misli
Y u literaturi je poznat kao monolog o unutrašnjosti na narativnu tehniku koja se sastoji od reprodukcije u prvom licu misli lika koje dolaze iz njegove savjesti; očituje se unutrašnjost lika, njegovih misli i osjećaja. Ovaj narativni oblik uglavnom karakterizira predstavljanje slabije razvijene sintakse, na primjer, izostavljanje glagola, veznika, iznenadnih prekida ili neodlučnih ponavljanja, između ostalih opcija.
