definicija didaktike
Grana pedagogije specijalizirana za nastavu
Didaktika je ona grana u pedagogiji koja se specijalizirala za nastavne tehnike i metode namijenjene oblikovanju smjernica pedagoških teorija. Per se pedagoška znanstvena disciplina čiji su fokus interesa svi elementi i procesi koji interveniraju u procesu učenja osobe.
Zauzet kako učinkovito prenijeti znanje studentima
Didaktika se posebno bavi proučavanjem najučinkovitijih i zadovoljavajućih načina na koje učitelji mogu prenositi znanje učenicima.
U okviru obrazovanja ispada da je didaktika najvažniji alat jer upravo pruža alate nastavnicima kako bi se poučavali s većom sigurnošću i jamčili da će biti uspješan i da se predložene svrhe mogu ispuniti.
Unutarnje struje
Sada moramo naglasiti da, kao i u mnogim drugim životnim područjima, i u didaktici postoje različite vizije i prijedlozi koji jamče učenje.
Postoje neki koji tvrde da je učitelj izvor znanja i da učenik mora pasivno primati znanje; s druge strane, postoje i drugi koji traže veće sudjelovanje učenika, na primjer potičući ih da aktivno sudjeluju u njihovom obrazovanju postavljanjem pitanja.
Iako je svaki od njih u nekim kontekstima možda uspješniji nego u drugima, moramo reći da je drugi prijedlog onaj koji je danas prikupio najviše sljedbenika jer mu je upravo cilj da više slušaju učenike i da osjećaju da su čuti postati više uključeni u obrazovni proces.
Sada ne možemo zanemariti pitanje vezano uz ovaj posljednji prijedlog, a to je povezano s činjenicom da se stavljanjem veće odgovornosti na učenika, učitelja, olakšava teret učinaka procesa.
Uobičajeno je da se tinte stavljaju na učitelje, pogotovo kada rezultati nisu dobri, ali moramo reći da i učenici imaju svoj dio u ovom postupku, koji je jednako važan kao i onaj koji izvode učitelji, a samim tim i važno je da se i oni uzmu.
S druge strane, didaktika je disciplina koja je usko povezana s drugim pedagoškim disciplinama, poput organizacije škole i obrazovne orijentacije, a koja je u potrazi za temeljima i propisima, kako procesa učenja, tako i poučavanja.
Didaktički čin čine sljedeći elementi: učitelj, nastavnik, profesor (učitelj), student (student ili učenik), kontekst i kurikulum učenja.
S druge strane, didaktiku možemo shvatiti kao čistu tehniku, primijenjenu znanost, teoriju ili osnovnu nastavnu znanost. A u vezi s didaktičkim modelima koje možemo pronaći teoretičari (opisno, objašnjenje i predviđanje) ili tehnološkog (propisani i normativni).
Kao što je svijet evoluirao u gotovo svim svojim redoslijedima, ni obrazovanje nije ostalo izostavljeno iz ove evolucije, a zatim su se njegovi didaktički modeli ažurirali u skladu s trenutnim vremenima.
U početku smo pronašli tradicionalni model koji se usredotočio samo na nastavno osoblje i sadržaje i bez posvećivanja previše pažnje pitanjima kao što su metodološki aspekti, kontekst i posebna situacija učenika, u međuvremenu, tijekom godina i postignute progresivne evolucije sustav aktivnih modela koji prije svega promiče razumijevanje i kreativnost otkrivanjem i osobnim eksperimentiranjem pojava. Odnosno, više od svega ovaj model ima za cilj razviti vještine samo-treninga.
Kognitivne su znanosti sa svoje strane dale didaktikama veću otvorenost i fleksibilnost svojim modelima.
Trenutno nalazimo tri sjajna referentna eksponenta: normativni model (fokusira se na sadržaj), poticanje (usredotočuje se na učenika) i približni (usmjeren na izgradnju znanja od strane učenika).
