definicija mjera skladištenja
To su one mjerne jedinice koje omogućuju određivanje koliko je prostora na raspolaganju u memorijskoj jedinici.
Mjera pohrane naziva se evidencija prostora na danom uređaju za trajno ili privremeno bilježenje podataka i informacija.
Također se može shvatiti kao praksa koja se provodi u interesu optimizacije izvedbe i iskorištavanja čitavog prostora koji postoji u jedinici.
U računalstvu postoje različiti uređaji za pohranu koji olakšavaju očuvanje podataka, bilo unutar računala ili izvan njega, poput prijenosne memorije. Uređaji mogu biti memorija ili tvrdi disk, disk ili CD-ROM, flash ili prijenosna memorija, DVD i nekoliko drugih. U njima se podaci mogu pohraniti privremeno ili privremeno ili trajno.
Kad nam govore o "mega", "gigama" i "terasama", mnogo puta se gubimo po tome hoće li govoriti o velikom ili malom skladišnom prostoru. Da pojasnimo, evo vodiča o razumijevanju mjerenja pohrane na tvrdim diskovima, USB stickovima i drugim računalnim medijima.
Najosnovnija jedinica je bit, koji odgovara jednoj jedinici informacije koja može prikazati samo jedno od dva moguća stanja, 0/1 (ili da / ne, crno / bijelo, ...).
Rijetko ćemo se pozivati na bitove kada govorimo o pohrani, a ako naznače da je sustav 32 ili 64 bita, ne odnose se na bilo što što se odnosi na pohranu, već na širinu riječi sabirnice.
Sljedeća jedinica za pohranu je bajt koji se sastoji od osam bitova.
Bajtovi se neće spominjati kada govorimo o jedinicama za pohranu, jer je to vrlo minimalna jedinica, a koristi se za pohranu slova, broja ili simbola.
Očito je da će bilo koji računalni sustav trebati pohraniti više od nekoliko jednostavnih znakova, pa prelazimo na veće jedinice za pohranu.
Kilobajt (skraćeno KB) skup je od 1024 bajta, iako je u uobičajenom jeziku također pojednostavljen i odnosi se na 1.000 bajtova.
Od početka mikroračunala (hej, ne računanja, već mikroračunala), KB je jedinica o kojoj se najčešće govori. Međutim, valja napomenuti da mnoga prva mikroračunala prema zadanim postavkama nisu imala jedinice za pohranu, nakon toga su ih morali instalirati izvana.
Prvi disketni pogoni imali su između 100 i 400 KB kapaciteta po disku, čak i preko 700 KB prije nego što su prešli na višu jedinicu za pohranu, o čemu ću govoriti malo kasnije.
RAM memorija također se mjeri istim parametrima, jer koristi bitove za privremeno spremanje podataka. Primjerice, prva mikroračunala integrirala su 1 KB RAM-a, poput Sinclaira ZX81, ili nekoliko više, poput 4 KB Applea I iz 1976. (da, prije modela Sinclair).
Megabajt (MB) sastoji se od skupa od 1024 KB ili ga, radi jednostavnosti, zaokružujemo na 1.000 KB.
Prvi tvrdi diskovi, jedinice za pohranu velikog kapaciteta, kretali su se od najviše jednog do deset megabajta.
Da bih vam dao ideju, prvi tvrdi disk koji sam montirao na svoje prvo računalo imao je 20 MB kapaciteta, mnogo manje od onoga što ima pendrive USB najmanji.
Također, i "s ljubavlju", megabajt se naziva "mega".
S Gigabyteom (GB), računski se način ponavlja: 1 GB je 1024 MB (1.000 za kratko)
Poput "mega", i Gigabyte je u obitelji poznat kao "giga", a mjera je koja imamo puno više na usnama jer trenutno većina mikroračunarskih sustava mjeri količinu RAM-a i memorijske uređaje. "gigas".
Primjerice, ako moramo kupiti novo računalo, možemo ga cijeniti s 2, 4, 8 ili 16 GB RAM-a i s diskom koji ide od 500 GB naviše.
Jedinica koja prolazi pored Gigabajta je terabajt (TB). I, kao što smo već mogli zamisliti, 1 TB jednak je 1024 GB (da, radi jednostavnosti ćemo se pozvati na 1.000 GB).
Trenutno govorimo o Terabajtima za najsnažnije tvrde diskove i jedinice za pohranu, kao i za podatke preuzete i razmijenjene u mrežama svih vrsta, Internetu naravno.
Od ovog trenutka nadalje se nazivi sljedećih mjera čuvanja manje čuju, jer je njihova veličina takva da se do sada koriste samo u više tehničkih razgovora, poput onih koji se odnose na Veliki podaci, tako da ću ih pojednostaviti shematski:
1 petabajt (PB) = 1024 terabajta
1 egzabajt (EB) = 1024 petabajta
1 zettabyte (ZB) = 1024 egzabajta
1 jotabajt (YB) = 1024 zetabajta
Ono što, logično, dolazi odavde premašujući Yottabyte, još nije standardizirano, odnosno ne postoji univerzalno prihvaćena nomenklatura koja bi se odnosila na takav volumen podataka.
To je tako jer jednostavno još nije bilo potrebno imenovati jedinice koje dolaze dalje od Yottabytea. Jednostavno rečeno, čovječanstvo nije stvorilo dovoljno informacija da bi se nosilo s tim brojkama.
