definicija koordinacije
Koordinacijom razumijevamo akciju koordiniranja, stavljanja različitih elemenata u zajednički rad kako bi se dobio određeni rezultat za zajedničku akciju. Svaki pojedinac ili objekt koji u određenoj situaciji ispunjava ulogu koordinatora, ima za glavnu zadaću planiranje, organiziranje i raspoređivanje različitih zadataka onih koji će biti dio procesa kako bi generirao određene rezultate i, shodno tome, uspio u utvrđeni ciljevi. Koordinacija se može dogoditi planirano i dobrovoljno, kao i neočekivano i spontano, u skladu sa svakom konkretnom situacijom.
Sposobnost koordinacije vidljiva je u mnogim aspektima ljudskog života, kao i u prirodi. Nesumnjivo, pojmovi poput ovog čine nas da zamišljamo prvenstveno poslovne i profesionalne prostore u kojima je izuzetno važno postići odgovarajuću koordinaciju između različitih dijelova koji čine instituciju ili tvrtku (na primjer, administrativni dio s računovodstvenim dijelom, umjetnički dio, oglašavanje, planiranje itd.) kako bi se postigla zadovoljavajuća izvedba.
Međutim, koordinacija se može dogoditi u bezbroj situacija i prostora, jer može imati različite vrste svrha, metodologija, resursa i organizacijskih sustava. Toliko da možemo pronaći primjere koordinacije kada dvoje ljudi zajedno napišu govor, kad se nađu u baru, kada odluče sudjelovati u nekoj društvenoj aktivnosti itd. To je tako jer koordinacija podrazumijeva provođenje stavova, zadataka i aktivnosti na takav način da se obje strane mogu postići zajednički i koristan cilj.
Nadalje, koordinacija je vidljiva ne samo na individualnoj, već i na društvenoj razini. U tom smislu, zajednički rad i zajednička organizacija projekata različitih vrsta gotovo je svojstveno pravilo društava. Stvaranje institucija i civilnog društva, izrada planova rada i društvena organizacija primjeri su ljudske koordinacije.
Koordinacija mišića
Koordinacija mišića ili motora, kako se još naziva, koncept je koji se redovito koristi kako bi se objasnila sposobnost koštanih mišića našeg tijela da se učinkovito sinkroniziraju slijedeći određene parametre kretanja i putanje.
Vrijedno je napomenuti da se pokreti događaju učinkovito i koordiniranim skupljanjem naših mišića i ostalih elemenata koji čine naše udove.
U međuvremenu je mali mozak zadužen za regulaciju informacija koje dolaze iz tijela. Usklađuje ga s podražajima koji dolaze iz mozga i to je ono što nama ljudima omogućuje da pokažemo precizne i fine pokrete. Također, mali mozak odgovoran je za regulaciju tonusa mišića.
Uvijek će nam za određivanje pokreta trebati mišićna skupina, dok ona mora predstavljati zadanu brzinu i intenzitet da bi odredila ovo ili ono djelovanje. Dakle, isprva će ih biti potrebno naučiti i automatizirati, a zatim i regulaciju malog mozga.
Postoji nekoliko vrsta koordinacije: opća dinamika (omogućuje hodanje na sve četiri), ručno oko (olakšava bacanje predmeta) i bimanualno (omogućuje tipkanje ili izvedbu glazbenog instrumenta).
Bez želje da se ovo pretvori u spolno pitanje, važno je naglasiti da postoje razlike na rodnoj razini s obzirom na koordinaciju koju svaki spol očituje. Dakle, žene se ističu većom učinkovitošću kada su u pitanju ručni i precizni zadaci, dok su muškarci precizniji kada je riječ o pokazivanju motoričkih vještina usmjerenih na metu, poput bacanja lopte ili presretanja projektila.
Možemo pronaći razne patologije u smislu koordinacije mišića. Primjerice, postotak koji se približava 10% djece školske dobi predstavlja poremećaj u razvoju motoričke koordinacije, koji je tada uobičajen za slučaj da se spotaknu o vlastita stopala, sudare se s drugima i ne mogu držati predmete ili nesigurno hodaju.
Postoji i ataksija, koja je uobičajena patologija koordinacije koju prate komplikacije u hodu i ravnoteži. To obično stvara neuredne pokrete i otežava brze pokrete.
Isto tako, ljudi s mentalnim bolestima imaju problema s koordinacijom.
