definicija velikodušnosti
Shvaćena kao jedna od najvažnijih i svojstvenih vrlina ljudskog bića, velikodušnost se može opisati kao stav davanja ili davanja sebe za ili za drugog pojedinca ili živo biće. Izraz velikodušnost dolazi od latinskog, generosus, koncept koji se odnosi na plemenito i kreposno podrijetlo pojedinca. Iako se u davna vremena ta riječ više od svega odnosila na pitanje loze i plemenitosti, danas se koristi za obilježavanje vrline davanja sebe u korist onih kojima je najpotrebnija.
Velikodušnost se može shvatiti kao jednu od najčišćih i najplemenitijih vrlina i karakteristika ljudskog bića, jer ona uvijek podrazumijeva pristanak na pomoć ili pomoć drugome kome je to dobrovoljno potrebno, a da niko nikoga ne prisiljava. Velikodušnost, istodobno, može značiti ulazak u situaciju manje udobnosti ili udobnosti kada je riječ o poboljšanju situacije druge, na primjer kada se poklanjaju različiti predmeti koji se obično koriste za jednu osobu, ali su potrebniji za drugu.
Postoji nekoliko načina na koje možete činiti velikodušnost, bilo da donirate vrijeme, predmete, novac ili bilo koju vrstu pomoći ili podrške. U tom smislu, čovjek može biti velikodušan u različitim prostorima, situacijama i trenucima, kako na organiziran, tako i na unaprijed uspostavljen način (na primjer, kad je dio dobrotvorne organizacije) ili u svakodnevnom životu, spontano i iznenada (na primjer kada pomaže starija ili slijepa osoba da pređu ulicu).
Suprotno velikodušnosti i altruizmu je sebičnost, ta osobina koja se temelji na iznimnoj važnosti koja se daje sebi nad drugima. Iako trenutna društva pokazuju visok indeks usredotočenosti na sebe i individualizma (uzrokovanog zanimanjem za materijal i zadovoljenjem vlastitih potreba), postoje i značajni znakovi solidarnosti koji se mogu izraziti u određenim događajima (pred licem katastrofa) ili u jednostavnim činjenicama iz svakodnevnog života.
