definicija narativnog slijeda
Priče pričamo kroz različite žanrove: roman, kratku priču, filmski scenarij ili kazalište. Događaji i likovi koji su opisani predstavljeni su kroz određeni narativni slijed.
Stvorite život i oblik riječima i idejama
Pripovjedački slijed mogao bi se definirati kao način povezivanja nekih činjenica kada ih se iznosi. U općenitom smislu, svaki narativni slijed mora održavati strukturu, a najtradicionalniji je onaj koji se temelji na tri aspekta: postavci priče, sredini i završetku. Ova su tri elementa uvijek prisutna, iako se njihov redoslijed može promijeniti, a pripovjedač također može koristiti različite tehnike za povezivanje različitih sekvenci (racconto, flashback ili flashforward neke su od metoda koje se koriste za objašnjavanje nekih događaja).
U svakom slučaju, u svakom narativnom slijedu postoji kombinacija privremenosti (na primjer, u raccontu se nešto pripovijeda od prošlosti do danas). Stoga je moguće razlikovati tri dimenzije u vremenu kako bi se jedna radnja povezala s drugom: anteriornost (nešto se dogodilo prije nečeg drugog), istovremenost (nešto se događa dok se događa drugi događaj) ili posteriornost (na primjer, "nakon mojih praznika, dana stigla velika zabrinutost ").
Ideja narativnog slijeda izražava redoslijed koji je uspostavljen da se priča, priča. Mora se imati na umu da bilo koja priča ima niz struktura (različitih slijedova) koji se međusobno kombiniraju uz upotrebu različitih glagolskih oblika koji čitatelja stavljaju u prošlost, sadašnjost ili budućnost.
Vrijeme u narativnom slijedu
Kad nešto kažemo, postoji neobičan fenomen: kombiniraju se različita vremena. Ako, na primjer, netko napiše njegovu autobiografiju, mora naručiti različite trenutke svog života u određenom prostoru. Ova razlika u vremenu poznata je kao anahronija i temeljni je aspekt bilo kojeg narativnog slijeda.
Anahronija je slučajnost ili nesklad između dviju vremenskih stvarnosti: redoslijeda priče i reda ili sukcesije u priči. Ta dva područja nisu nužno podudarna, pa pripovjedač romana ili priče mora predstavljati zajedničku nit, odnosno narativni slijed koji kombinira različite vremenske planove i, sve to, s određenim ritmom u naraciji.
Tehnička poteškoća u upravljanju vremenom u narativu jedno je od najtežih pitanja u pisanju spisa. Zapravo, kad se nešto komunicira na književan način, ne stvaraju se samo događaji i likovi, već postoji i rekonstrukcija vremena, a istodobno vrijeme prolazi manje-više sporo (uobičajeno je čuti da film je vrlo sporo).
