definicija svemira
Svemir je zbroj svega što postoji sa svojim odgovarajućim fizičkim zakonima; to uključuje vrijeme, prostor, materiju, energiju itd. Prema znanstvenicima, svemir je star otprilike trinaest milijardi godina i ima vidljivi opseg od devedeset i tri milijarde svjetlosnih godina.
Trenutno je teorija "Velikog praska", koju je prvi pretpostavio Georges Lemaître, najprihvaćenija koja objašnjava početak svemira. Objašnjeno na nejasan i sažet način, prema ovoj teoriji, objekti svemira neprestano se razdvajaju, pa su jednom sigurno morali biti zajedno. Na tom početku svemir je imao veliku temperaturu kao i veću gustoću. Tada je počeo padati temperatura kako se njegovo širenje razvijalo. Ideja Velikog praska pretpostavlja da bi ih, ako bi svi elementi bili u jednom trenutku zajedno, razdvojila jaka eksplozija i postali zasebni elementi koji čine svemir: planeti, zvijezde, crne rupe, meteoriti, sateliti itd.
Iako u znanosti postoji konsenzus o početku svemira, razlike se pojavljuju kad dođe do njegovog kraja. Dvije mogućnosti koje se obično razmatraju su: stalno širenje ili stezanje. U prvom slučaju, brzina kojom se odvija širenje svemira bila bi smanjena, ali bi ostala konstantna; gustoća bi postala manja, zvijezde se više ne bi stvarale i crne rupe bi nestajale; što se tiče temperature, ona bi se smanjivala dok se ne približi apsolutnoj nuli. U drugom slučaju, koji uključuje kontrakciju nazvanu "Velika krckanja", svemir bi se proširio do maksimuma, a zatim bi se povukao, postajući gušći i vrući, vraćajući se u stanje slično onome kakvo je bilo na početku. Međutim, obje teorije još uvijek nisu mogle točno pokazati koji bi procesi bili za održavanje ovog širenja ili skupljanja, prema svakoj od njih.
Čovjek je oduvijek bio znatiželjan istraživati prostor oko sebe, a ista stvar koja je navela Kristofora Kolumba da kreće otvorenim morem kako bi pronašao moguće putove do tržišta španjolske krune, ono je što je fizičke znanstvenike navelo i na stvaranje instrumenata za promatranje kozmosa. Nedavno je ta ista znatiželja navela organizacije poput NASA-e da lansiraju rakete u svemir, čak i s ljudskim bićima na brodu, da istražuju Mjesečeve zemlje ili druge planete (ovima su trenutno poslani samo sateliti). Nema sumnje da će, ako je do sada čovjek mogao s dovoljnom točnošću utvrditi i znati karakteristike i formacije same galaksije, za još nekoliko godina moći nastaviti s proučavanjem sve udaljenijih prostora.
Unatoč svim prijedlozima koje nam znanost daje, istina je da je Svemir pun enigmi. Jedna od njih je njegova veličina, jer daleko premašuje ono što je moguće vidjeti; drugi je povezan s njegovim oblikom, jer može biti ravan ili zakrivljen. Ovi primjeri jasno pokazuju da će nagađanja znanosti nastaviti svojim tijekom i mogli bi nas dovesti do analiza koje su u početku bile neočekivane.
Neizmjernost svemira i sve one enigme i tajne koje čovjek još ne može dešifrirati, ali se trudi da to učini, predmet su proučavanja ne samo fizičara, astronoma i matematičara, već i manjih znanosti poput astrologije, koja proučava zvijezde u odnosu na ljude prema njihovom rođenju ili discipline poput ashtanga joge ili drugih oblika meditacije, koji predstavljaju tjelesnu vedrinu, ali prije svega duhovnu vedrinu kako bi se postigla harmonija i ravnoteža s prostorom koji nas okružuje, budući da smo dio svemir.
