definicija jednostavne rečenice
Što se tiče definicije jednostavne rečenice, ona je poruka koja prenosi cjelovito značenje i da bi poruka bila moguća mora sadržavati glagolski oblik.
Glavne karakteristike jednostavne rečenice
Ove vrste rečenica uglavnom imaju dvije fraze, imensku frazu i verbalnu frazu, a svaka od njih ima odgovarajuću jezgru (imenica za imensku frazu i glagol za glagolsku frazu). Obje su jezgre koordinirane po rodu (muški i ženski rod) i po broju (jednina i množina).
U sljedećoj jednostavnoj rečenici moguće je uvažiti ove karakteristike: "Tumači su pjevali pjesmu." S jedne strane, uočava se da postoji imenska fraza (tumači) i glagolska fraza koja djeluje kao predikat (pjevali su pjesmu), a jezgru imenske fraze čine tumači riječi i jezgra glagolska fraza nastala je verbalnim oblikom koji su pjevali. Kao što vidite, obje jezgre su množine.
Treba napomenuti da slučaj može biti da jednostavnoj rečenici nedostaje imenička fraza, kao što je slučaj s neosobnim rečenicama (na primjer, "Užasan je dan" jednostavna je rečenica jer ima potpuno značenje, ali nema subjekt). To podrazumijeva da jednostavna rečenica mora imati barem jedan glagolski oblik.
U odnosu na sintaksu, jednostavna je rečenica neovisna struktura, odnosno nije dio veće strukture, kao što je slučaj sa složenim rečenicama. Dakle, u rečenici "Pitam se je li gospođa iskreno govorila" imamo riječ o složenoj rečenici, koja se sastoji od glavne strukture (pitam se) i podređene strukture (iskreno je govorila).
Intonacija je još jedna od karakteristika jednostavne rečenice. Intonacija ukazuje na namjeru govornika, odnosno ako namjerava nešto iznijeti, pitati ili uzviknuti
Ukratko, jednostavna rečenica ima tri aspekta:
1) je jezična jedinica s potpunim značenjem i koja prenosi određenu namjeru,
2) ima neovisnu sintaktičku konstrukciju i s najmanje jednim konjugiranim glagolom i
3) održava vlastitu intonaciju.
Jednostavne vrste rečenica
S obzirom na namjeru govornika, jednostavne se rečenice dijele na enuncijativne, upitne, usklične, imperativne, željne i sumnjive.
Ovisno o prirodi predikata, jednostavne se rečenice klasificiraju u predikativne ili atributivne rečenice. S druge strane, jednostavne rečenice mogu se predstaviti kao aktivne ili pasivne (aktivne rečenice su one u kojima subjekt izvodi radnju, a u pasivnim rečenicama subjekt ne izvodi radnju, već je prima).
Fotografije: Fotolia - bakhtiarzein / stockvectorsstoker
