definicija sportaša
Riječ sportaš potječe od grčkih sportaša, a zauzvrat od izraza aethos, što znači napor. S obzirom na njegovo etimološko podrijetlo, sportaš je onaj koji se s naporom natječe za nagradu. Bez obzira na njegovu etimologiju, sportaš je onaj koji trenira neku disciplinu atletskog sporta.
Posljednjih godina riječ sportaš ugradila je nova značenja, poput trkača ili popularnog trkača, dva izraza koja vrijede u razgovornom jeziku, ali očito neprecizna.
U staroj Grčkoj
Kao i mnoge druge aktivnosti, atletika se pojavila u davnim vremenima u grčkoj civilizaciji. Sportaš je bio sudionik sportskih natjecanja koja su se periodično održavala: Olimpijskih igara, Pitijskih igara ili Istmijskih igara, između ostalih natjecanja.
Glavni uvjet da bi te se priznalo kao sportaša bio je biti grčki državljanin s punim pravima i položiti neke testove koje su nametnuli suci organizacije. Isto tako, sportaš je morao dokazati dovoljan period treninga i, konačno, položiti zakletvu pred Zeusov kip prije natjecanja.
Grčki sportaš izvodio je utrke na kratke i duge staze, bacanje diska i koplja i skok sličan onome na trenutnoj dužini, ali također se natjecao u hrvanju, boksu i utrkama konja. U slučaju olimpijskih prvaka nagrađeni su lovorovim vijencem i, što je najvažnije, smatrani su nacionalnim herojima.
U naše dane: Sportaš, profesionalac ili amater, obično je posvećen nekom obliku atletike u grupi trčanja, skakanja ili bacanja
Mjesto održavanja natjecanja može se razlikovati, jer se neka održavaju na otvorenom na stazi od 4oo metara, a druga u zatvorenom na manjoj stazi i križanju jedini je test koji se odvija na otvorenom prostoru osim onog. Konvencionalna staza (za ovo razlog u američkoj engleskoj atletici poznat je kao atlet, odnosno atletica).
Profesionalni sportaš prima nagradu za svoje aktivnosti i obično se posvećuje treninzima isključivo za suočavanje s različitim natjecanjima, dok amaterski sportaš vježba i natječe se isključivo iz hobija i ne dobivajući novac zauzvrat.
Varanje u atletici
U drevnim igrama u Grčkoj već je bilo slučajeva varanja, a kad se to dogodilo, sportaši su kažnjavani velikom kaznom, a prikupljenim novcem postavljen je kip u podnožju kojeg je upisano ime sportaša koji se vrijeđa. Varanje u to vrijeme uglavnom se temeljilo na podmićivanju ostalih natjecatelja i nije imalo nikakve veze s fizičkim uvjetima sportaša.
Trenutno je glavna zamka koja ometa natjecanje doping, uporaba zabranjenih tvari koja poboljšava vitalnost i performanse sportaša. Ako je sportaš dopiran, uvodi varijablu koja pogoršava njegovu suštinu, jer postaje netko tko se s naporom (i varanjem) natječe za dobivanje nagrade.
Fotografije: Fotolia - Konstantin Yuganov / GraphicsRF
