definicija prisjećanja

Prisjećanje možemo definirati kao učinak ili pojavu zbog koje se prisjećamo prošlosti iz nekog određenog elementa ili situacije. Riječ prisjećanje koristi se u uobičajenom jeziku na možda pjesničkiji način od drugih, jer podrazumijeva nježnu i vrlo krhku razinu sjećanja, ne kao dio jasnih i sažetih memorijskih činjenica, već kao nešto što odjekuje u našem umu, ali ne i kao očito ili očiti način. U nekom se trenutku riječ podsjećanje koristi i da bi se reklo da netko ili nešto može uzeti elemente od druge osobe ili drugog sličnog predmeta i prije čega to sliči.

Ideja prisjećanja također ima veze s činjenicom da je nešto, situacija, predmet, slika ili nešto što generiraju osjetila, uzrok sjećanja na nešto prošlo. Podsjećanje uvijek započinje s elementom koji nas vraća u prošla vremena i taj se izraz općenito koristi u pozitivnom smislu, primjerice kada se želimo referirati na sretne ili radosne trenutke, a ne nužno na negativne. U tom smislu, podsjećanje na druge proživljene trenutke može se pojaviti u našem umu iz činjenice da je nešto odmah povezano sa sadašnjošću, obično iz osjetila (vizualna slika, aroma, osjećaj itd.).

U nekim slučajevima ideja prisjećanja može dobiti i duhovno značenje, a to je tako kad je riječ o prisjećanju prošlih života; slike koje u našoj zemaljskoj svijesti nemaju cjelovit osjećaj, ali koje nam uvijek nešto emocionalno znače jer se vjeruje da nas povezuju s prošlim životima u kojima smo već doživjeli takve senzacije ili učinili nešto slično. Reminiscencija u tom smislu široko se koristi kao koncept u religijama poput budizma i hinduizma koje ne govore toliko o zemaljskom životu, već s idejom povezivanja s nečim višim, nečim što se ne može objasniti u praktičnom smislu i što jest ništa drugo do suština života.