definicija ikone
Ikona je slika ili prikaz koji zamjenjuje objekt ili ideju analogno ili simbolično.
Riječ ikona ili ikona potječe iz grčkog jezika i znači slika. Pojam se koristi za označavanje slika, znakova i simbola koji se koriste za predstavljanje pojmova ili predmeta.
Ikonografija se široko koristi u raznim poljima. Može se reći da su praktički sve što nas okružuje u suvremenim društvima ikone, simboli ili reprezentativne slike. Te ikone mogu imati figurativnu, ukrasnu ili značajnu svrhu.
Tipično, ikonografija se koristi u religioznom kontekstu, za predstavljanje slika, analogija, metafora, božanstava i doktrina. Religije su se tijekom povijesti često koristile slikama, često imajući ukrasno značenje kao predmet svetog štovanja.
Religije poput katoličanstva već dugo koriste sve vrste slika da predstavljaju svoje božanske likove, poput Isusa, Djevice Marije i Duha Svetoga. Te slike ili ikone izrađuju se u mozaicima, staklu, papiru, drvu i drugim materijalima, a mogu se postaviti u hramove i crkve ili u kuće za bogoslužje i molitve.
Zauzvrat, tijekom Bizantskog carstva i, preciznije, u Carigradu, tradicija ikona snažno se razvijala i mnoge su od tih slika sačuvane do danas.
Još jedno područje u kojem su ikone vrlo popularne je informatika. U ovom se području ikona smatra malom grafikom koja se na radnoj površini, datotekama, web mjestima i u svim vrstama konteksta koristi za predstavljanje određenog objekta kao što je program, dokument, odjeljak ili naredba. Računalna praksa predviđa da će korisnik kliknuti na ikonu koja ga zanima kako bi aktivirao jednu ili niz određenih funkcija. S druge strane, ikone koje najviše koristi svaki pojedinac nalazit će se na radnoj površini.
