definicija duha
Duh se naziva nematerijalnim bićem obdarenim razumom, koji može biti plod mašte, povezan s religijskim korpusom ili čak shvaćen kao dio duše pojedinca.
Postoje različita poimanja onoga što je duh. Najčešći je onaj koji ga povezuje s ne-tjelesnim bićem koje se javlja u raznim religijama, ali i kao dio folklora mnogih kultura i pojedinačnih vjerovanja.
U puno slučajeva, duhovi su pozitivne snage povezane s vjerskim doktrinama, predstavljaju dogme i božanske moći. Na primjer, u katoličkoj religiji postoji lik Duha Svetoga, dio Svetog Trojstva. Često je ta slika grafički prikazana bijelom golubicom. Smatra se da je Duh Sveti primio božanske darove koje mora prenijeti ljudima, na takav način da djeluje kao Božji glasnik.
Kad nisu duhovni dijelovi ili predodžbe, duhovi mogu imati i pozitivne i negativne konotacije u kulturnom smislu. Za kulture i društva svijeta duh može zaštititi zajednice, narode i ljude svojim natprirodnim moćima, favorizirajući dobru energiju i dobro djelovanje. Na primjer, jačanje usjeva. Ove vrste duhova dobro se gledaju u društvu i zato im se mnogi pojedinci mole ili održavaju obrede kako bi ih prizvali. Kad se na duhove gleda kao na negativna bića, oni su povezani sa zlom, bolestima i smrću. Vjeruje se da su to ljudi koji se vraćaju iz mrtvih kako bi komunicirali sa živima ili jednostavno mučili ljudsku rasu iz zagrobnog života. Ti se duhovi mogu manifestirati na razne načine i percipiraju se pojedinačno ili kolektivno.
Ali duh je također apstraktan pojam koji se, bez obzira na vjerovanje u nadnaravno, smatra dio čovjekove duše. Ponekad se vjeruje da je to racionalni aspekt duše, iako se koristi i kao sinonim za ljudsku osobnost, karakter i energiju.
Prema zdravom razumu, osoba velikog duha je ona koja ima volju za djelovanjem, nadahnuta je, energična, živahna i s puno ohrabrenja.
Nadalje, duh se u mnogim slučajevima smatra prikaz onoga što je najbitnije za biće ili predmet.
