definicija eklektika
Eklektik je kvalificirani pridjev koji se koristi za označavanje situacija, pojava ili osobnosti koje karakteriziraju vrlo različiti elementi ili osobine, a da to ne postaje problem ili patologija, već kao način kombiniranja različitih i širokih obilježja. Za razliku od onoga što se događa s nekim pojavama ili s nekim vrstama osobnosti koje su vrlo ekstremne, eklektik uvijek znači uzeti najbolje od različitih prisutnih elemenata kako bi to bila nova i jedinstvena kombinacija. Eklektik se lako može učiniti vidljivim u načinu razmišljanja, odijevanja, stilu osobe, dizajnu i uređenju interijera itd.
Eklekticizam je postupak kojim se predstavljaju različite značajke ili karakteristike, koje se obično ne kombiniraju, ali koji ostatku može dati novi i drugačiji stil, pojavu ili stvarnost. Ideja eklektike koristi se u većini slučajeva s pozitivnim osjećajem, jer se pretpostavlja da oni koji održavaju stil, način razmišljanja i način suočavanja s eklektičnom stvarnošću ne žele biti poput bilo koga drugoga, već da grade svoje vlastiti život iz posebno odabranih elemenata, iako ova kombinacija elemenata nije uobičajena.
Međutim, u nekim slučajevima to može imati i negativno značenje kada se govori o stvarima koje se obično ne kombiniraju. To je posebno vidljivo na polju političkih ideja ili ideologija, jer postoje elementi koji su međusobno kontradiktorni u svakoj misaonoj struji, a reći da je osoba eklektična moglo bi značiti da njihovi izbori ili izrazi nemaju smisla jer jesu kombinirana bez razloga. Isto se može dogoditi i s osobnim stilom, jer za one koji poznaju tu temu kombiniranje određenih elemenata odjevnog stila, na primjer, s elementima kontrastnog stila, nije uvijek dobro viđeno.
Eklekticizam, grčka filozofija
Valja napomenuti da koncept eklektike potječe od eklekticizma, kako je na poticaj filozofije pozvan u filozofsku školu koja je nastala god. Grčka a to je karakteriziralo izbor filozofskih koncepcija, ideja, gledišta, pa čak i vrednovanja drugih filozofskih škola, ali da se unatoč tome što dolaze iz drugih misli mogu sintetizirati na koherentan način zbog kompatibilnosti koju predstavljaju. Međutim, u nekim slučajevima mogu postojati opozicije koje ne čine organsku cjelinu.
Filozof, pravnik i političar Marco Tulio Cicero Bio je najistaknutiji predstavnik eklekticizma i sa svoje je strane tražio pomirenje različitih teorija i struja, uzimajući od svake najvažnije kako bi razbio kontradikcije koje bi mogle apriori nastati. Primjerice, znao je kombinirati teorije stoicizma, peripatetike i skepticizma.
Umjetnička eklekticizam
U likovnoj umjetnosti eklekticizam je stil mješovitog tipa čiji aspekti proizlaze iz različitih izvora i stilova i koji nikada nije konstituiran kao poseban stil. Odnosno, u jednom djelu bilo na polju slikarstva, arhitekture ili dekorativne i grafičke umjetnosti u kojem će se kombinirati različiti utjecaji.
Arheolog i povjesničar njemačkog porijekla Johann Joachim Winckelmann Upravo je on prvi put upotrijebio koncept eklektike na zahtjev želeći izdvojiti umjetničko djelo slikara Caraccija, koji će u svoja djela ugraditi elemente klasične umjetnosti.
U međuvremenu, u 18. stoljeću, Engleski slikar Sir Joshua Reynolds koji je u to vrijeme vodio Kraljevsku umjetničku akademiju u Londonu, bio jedan od uvjerenih branitelja eklekticizma. U jednom od svojih mnogobrojnih govora izloženih na Akademiji, uspio je izraziti kako bi umjetnik plastike trebao koristiti umjetnost antike kao časopis sa zajedničkim karakteristikama i iz nje uzimati elemente koji mu najviše goduju.
