definicija klinastog pisma
Uvjet klinasto pismo odnosi se na klinasta figura, u međuvremenu je klin to komad drveta ili metala završen u vrlo oštrom dvostranom kutu koji se koristi za podešavanje, lomljenje ili držanje stvari, između ostalih mogućnosti.
A s njegove strane klinasto pismo, pojam usko povezan s pojmom, je taj vrsta pisanja koju su koristili neki drevni i primitivni narodi Azije i čiji su likovi bili oblikovani poput klina ili čavla, pa otuda i naziv.
Prema evidenciji arheoloških ostataka, smatra se klinastim zapisom najstariji oblik izražavanja.
Klinasto pismo je izvorno napisano mokre glinene udlage, iz klinaste zakošene biljne stabljike, pokazalo se iz ovog pitanja da je nazvano na ovaj način. U međuvremenu, tijekom razgovora tzv Akadsko ili Akadsko Carstvo, kao veliko kraljevstvo Mezopotamija koja je trajala oko 140 godina, između XXIV stoljeća pr. i XXII. pne metala i kamena.
Treba napomenuti da su tablete napisane u stupcima koji su označavali: seriju i broj tableta koji odgovaraju toj seriji da bi se kasnije mogli katalogizirati; tekst i kolofon koji su sadržavali prvi red sljedeće ploče, njegovog vlasnika, vladavinu i odgovarajuću godinu, naslove, grad i školu, između ostalog. Kasnije su tablete konzervirane u primitivnim knjižnicama koje su služile za učenje budućih prepisivača.
U nekim od pronađenih setova tableta takav je slučaj Uruk, drevni grad Mezopotamije, računali su se do 2.000 različitih klinastih znakovanaravno, u kasnijim kulturama spomenuta je sorta smanjena, dok se u akadskom jeziku redovito nije koristilo najviše 600.
Kao posljedica toga što pisanje na temelju piktograma nije bilo adekvatno pri pisanju apstraktnih pojmova, glagola i njihovih odgovarajućih vremena, počeli su se upotrebljavati određeni simboli s silabičkom fonetskom vrijednošću.
Proširenje klinastog pisma bilo je nevjerojatno budući da ga je prihvatilo nekoliko jezika poput spomenutog Akadski, elamitski, luvijski, hetitski i također bi poslužio kao inspiracija za abecede drevni perzijski i ugaritski.
