definicija samokontrole
Samokontrola je poznata kao sposobnost ili kvaliteta koju osoba može imati da izvrši kontrolu nad sobom. Samokontrola može imati i pozitivne i negativne strane ako se dovede do krajnosti. Samokontrola osjećaja, ideja, misli i radnji na mnogo je načina povezana s pojmom socijalnog ponašanja, onoga što netko čini ili ne radi u društvu svojih vršnjaka kako ga ne bi negativno procijenili.
Samokontrola se može shvatiti kao samo-nametanje koje čovjek može primijeniti na sebe kako bi izbjegao reći ili učiniti neke stvari. Dakle, samokontrola nas sprječava da kao ljudi djelujemo u skladu s našim instinktima ili impulsima, što je karakteristično obilježje životinja. Kako je rečeno, pojam samokontrole usko je povezan s društvenim, jer život u njemu podrazumijeva uzimanje u obzir percepcije drugih i valjanih oblika izražavanja ili djelovanja unutar te skupine.
Iako, s jedne strane, potpuni nedostatak samokontrole nije nešto što se preporučuje ili pozdravlja, ne smatra se zdravim razvijati izuzetno visoku razinu samokontrole jer to može imati ozbiljne negativne posljedice za dotičnu osobu. To je tako jer kad pronađemo pojedinca vrlo potisnutog i s malo prostora za spontanost, kreativnost i destrukturiranje, represivni oblici i nesloboda mogu na kraju pretvoriti osobu u nekoga vrlo autoritarnog, netolerantnog ili ne previše društvenog (jer ne zna kako prilagoditi se okolini).
Procjenjuje se da održavanje odgovarajuće razine samokontrole nije korisno samo na društvenoj i osobnoj razini, već i s obzirom na radni, profesionalni i neformalni prostor. Obično prostori kao što je politika imaju razinu samokontrole onih koji su dio nje mnogo veću od one koju nalazimo u drugim prostorima poput sporta.
