definicija lažnog
U svijetu umjetnosti to se zove farsa Za to Kazališno djelo kratkog trajanja, s burlesknim karakteristikama, koje pokušava ismijati društveno prihvaćene situacije, ali farsa ironijom i ruganjem želi razotkriti poroke koje one impliciraju; potonji dodaje svoju misiju zabave i zabave javnosti.
Kratko i burleskno kazališno djelo u vezi s politikom ili upotrebom i običajima društva
To je zasigurno drevni žanr, budući da se njegov izgled nalazi u drevnim klasičnim kulturama, dok je otprilike u Srednji vijek formaliziran je kao žanr.
Pojavio se kao alternativa dominantnim žanrovima tih vremena, a to je u određenoj mjeri umorilo javnost: misterija i morala.
Podrijetlo i evolucija
U svom je podrijetlu bilo uobičajeno da se farsa predstavlja kao interludij dramskim djelima.
Vremenom i prihvaćanjem, farsa je postala dobro diferenciran i autonoman žanr.
Povezano sa žanrom komedije, nemoguće je shvatiti farsu bez da se komedija prethodno precizno ne razumije.
U klasičnoj Grčkoj žanr komedije rođen je u čast jednog od najvažnijih bogova poput Dioniza, koji je bio božanstvo koje je predstavljalo vino, zabavu i zadovoljstvo, sin je maksimalnog boga Zeusa i predstavlja prilično ljepljivo ponašanje i prelijevajući se.
Komedija je pak bila usko povezana s glazbenim izričajem jer je glazba javnosti prenosila radost i pozitivnu zabavu.
U 5. stoljeću pr počele su se razvijati prve komedije koje će se pobrinuti za satiranje politike i običaja gradova tih vremena.
Druga strana komedije ili bilo kojeg drugog žanra koji želi nasmijati svoju publiku je drama ili tragedija, kako su je nazvali Grci.
A glavna razlika leži u osjećajima koje ti žanrovi pobuđuju, komedija opušta, nasmijava ljude, navija, dok tragedija oslobađa bol, nostalgiju i melankoliju.
Također je dokazano da se puno puta više stvari može izraziti iz humora, čak i najoštrije kritike političke i društvene situacije, koje se inače sigurno ne bi mogle tolerirati.
Likove koji glume u farsama karakterizira njihovo pretjerivanje i ekstravagancija, premda, vrijedi napomenuti da je farsa uvijek jako vezana uz stvarnost društva u koje je umetnuta.
Drugim riječima, farsa pokazuje situaciju koja se događa u stvarnosti, ali se radi na pretjerani način.
U ovoj je situaciji farsa izvrstan alat kada treba izraziti društvenu kritiku, ali sa šaljivog gledišta.
Ponavlja se da se farsa sprda s nekim popularnim konvencijama i vjerovanjima, čak ih često pravi budalu s namjerom da demonstrira njihove aspekte koji nisu nimalo vrijedni divljenja.
Za ovu izložbu na pogoršan način koristi humor i prilično popularan jezik koji je dostupan svima.
Farsa uvijek ima sretan kraj, u farsi nikada ne možemo naići na kraj koji proizvodi tugu.
Ideja je da se javnost nasmije svim onim ograničenjima i zastojima koje život sam ponekad predloži.
U Grčkoj je rođena klica farse, ali u srednjem vijeku se taloži, i premda je Katolička crkva u to vrijeme bila vrlo jaka u nametanju morala i običaja, farse prezirala zbog svog podrugljivog karaktera, dozvolili su im i rasli važnost i prihvaćanje.
U međuvremenu, kulturni proces renesanse farsi je pripisao posebno i prevladavajuće mjesto u razmatranju.
Jedan od najboljih eksperata farse bio je glumac Charles Chaplin a nekoliko stoljeća prije bio je to popularni francuski dramatičar Molière.
Chaplin je revalorizirao žanr i besprijekorno ga izložio kroz svoju filmsku produkciju.
Zapletenost ili odsutnost istine u svrhu obmane drugih
S druge strane, u razgovornom jeziku to nazivamo lažnom zapletenost ili odsutnost istine koja ima za cilj obmanuti jednu ili više osoba.
Vrlo je često čuti da je ova ili ona osoba lažno učinila svoj život, u smislu da želi izraziti da se pretvara da je životna stvarnost koju zapravo nema, ali da to čini kako bi drugima pokazala nestvarno položaj i tako ostvariti neke pogodnosti.
