definicija funkcionalizma
Riječ funkcionalizam primjenjiva je na različite discipline i znanosti, poput sociologije, psihologije ili arhitekture. U bilo kojem od svojih područja koncept funkcionalizma je teorijski pristup zasnovan na korisnim i pragmatičnim načelima i perspektivama, odnosno funkcionalan.
Funkcionalizam u sociologiji opća je teorija društvene stvarnosti
Od 1930. nadalje je sociologija kao znanstvena disciplina nadahnuta novom teorijskom paradigmom, funkcionalizmom. Ovu su struju vodili sociolozi poput Talcotta Parsonsa i Roberta Mertona, koji su bili nadahnuti misliocima poput Durkheima, Comtea ili Spencera.
Glavne ideje funkcionalističkog pokreta su sljedeće
1) proučavanje društvene stvarnosti kao globalnog sustava, odnosno u cjelini,
2) svaka komponenta ili struktura društvenog sustava ima određenu funkciju,
3) društvo je u uravnoteženoj situaciji kada svaka društvena struktura doprinosi nečemu pozitivnom u funkcioniranju cijelog društva i
4) društvo se mora shvatiti kao slojeviti poredak i s hijerarhijskim sustavom.
Treba napomenuti da je koncept funkcije u sociologiji usvojen iz drugog područja znanja, biologije (vitalni procesi ispunjavaju funkciju i ta je ideja ekstrapolirana na sferu društva).
Funkcionalizam u psihologiji temelji se na ideji prilagodbe pojedinca na okolinu
Funkcionalistički psiholozi ljudski um i ponašanje poimaju iz njegovih specifičnih funkcija. Drugim riječima, oblik znanja ili ponašanje bit će održivi sve dok su korisni. Dakle, funkcionalizam u psihologiji shvaćen je kao pragmatičan i utilitaristički pristup.
Funkcionalizam kao znanstvena paradigma mora se smjestiti na kraj devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, a njegovi glavni predstavnici bili su William James, Harvey A. Carr i James McKeen Cattell. Središnje ideje ove struje su sljedeće:
1) ljudsko ponašanje mora se shvatiti kao logična posljedica prirodnih mehanizama (ta je ideja očito nadahnuta Darwinovim pristupima prirodnoj selekciji i borbi za opstanak najsposobnijih),
2) psihologija mora uspostaviti odnos između bioloških čimbenika pojedinca i njihovih mentalnih procesa i
3) vrsta mentalnog procesa pojedinca je ono što omogućuje njegovu prilagodbu socijalnom okruženju.
Funkcionalizam u arhitekturi pokušava dati korisne odgovore na ljudske potrebe
Početkom 20. stoljeća funkcionalizam se pojavio kao odgovor na tradicionalnu arhitekturu. Uvedeni su novi materijali (na primjer, armirani beton ili čelik) i usvojeni su utilitarni pristupi. Stoga je najvažnija stvar u gradnji zgrade promocija praktičnih i funkcionalnih pitanja, a ne ukrasnih aspekata. Glavni predstavnici su Walter i Le Corbusier.
Fotografije: iStock - FotoMaximum / cnythzl
