definicija sunčevog vjetra
The Solarni vjetar je pojava koju karakterizira emisija plina sastavljena od niza čestica obdarenih električnim nabojem, uglavnom iz jezgri atoma vodika s visokim energetskim nabojem koji može doseći 100 keV, iako uključuju i jezgre atoma helija, kao i elektroni. Ti ioni potječu iz Sunčeve korone, površine koja može doseći oko dva milijuna Celzijevih stupnjeva, u mjestima gdje je magnetsko polje slabo.
Ovaj astronomski fenomen javlja se u obliku ciklusa poznatih kao ciklus sunčeve aktivnosti koji traje otprilike jedanaest godina i reguliran je sunčevim magnetskim poljima, u kojima se razdoblja velike sunčeve aktivnosti izmjenjuju s drugima u kojima se smanjuju i njihova učestalost i intenzitet.
Čestice koje čine solarni vjetar sposobne su putovati svemirom brzinom od 450 kilometara u sekundi, koje do zemlje mogu doći u razdoblju od 3 do 5 dana. Taj se vjetar prenosi u svemiru kao ekspanzivni val koji može doseći površinu različitih planeta i proširiti se izvan granica našeg Sunčevog sustava, noseći sa sobom sunčevo magnetsko polje kao i značajnu količinu materije s njegove površine. Ukupna površina prostora do koje može doći sunčev vjetar naziva se heliosfera i procjenjuje se da doseže daleko iznad planeta Plutona, posljednjeg planeta u našem Sunčevom sustavu.
U slučaju zemlje, zemaljska atmosfera sposobna je zaustaviti čestice sunčevog vjetra, što dovodi do pojava poput polarna svjetlost na sjevernoj i južnoj na južnoj polutki. To je zbog sudara čestica koje čine solarni vjetar s magnetskim poljem zemaljskih polova, zarobljeni u njemu i prelazeći u dio atmosfere poznat kao jonosfera, gdje dolazi u kontakt s plinovima koji ga čine dovodi do emisije svjetlosti koja karakterizira polarne svjetlosti.
Sunčev vjetar ima izravan utjecaj na Zemljino magnetsko polje, jer može stvoriti pojave poput magnetske oluje, što može prouzročiti smetnje u radio komunikacijama, kao i utjecati na normalan rad opreme kao što su sateliti smješteni na Zemljina orbita.
Te sunčeve emisije sposobne su smanjiti atmosferu planeta s niskim magnetskim poljem, koje se nazivaju i magnetosfera, potpuno ga eliminirajući. Najkarakterističniji primjer ove pojave je Merkur, planet najbliži suncu koji prima najveći utjecaj sunčevih vjetrova, našem mjesecu također nedostaje magnetsko polje, a time i atmosfera.
