definicija hiperrealizma
Umjetnost u svojim različitim manifestacijama izražava ideje i osjećaje. Umjetnici su dio neke vrste kreativnog trenda ili trenda. Hiperrealizam je umjetnički trend koji reproducira nešto kao da je istinski odraz stvarnosti. Ovaj oblik izražavanja tipičan je za slikarstvo i kiparstvo te, u manjoj mjeri, za književnost.
"Fotografski" stil
Šezdesetih godina apstraktni i konceptualni trendovi u slikarstvu počinju gubiti na značaju pojavom hiperrealističnog stila slikara kao što su Chuck Close, Antonio López, Don-Eddy i Richard Estes.
U skulpturi se ističu hiperrealistični stvaratelji poput Rona Muecka. Većina umjetnika ovog trenda rade na fotografijama i u svojim radovima vjerno reproduciraju predmete i slike svakodnevnog života, poput ulica, kafića, automobila ili portreta ljudskog tijela.
Stoga to nije tumačenje promatrane stvarnosti već apsolutno vjerna reprodukcija. Ovaj umjetnički trend traži savršenstvo u definiciji slike.
Neki kritičari smatraju da je ovaj kreativni pristup na neki način beskoristan, jer fotografije već izražavaju stvarnost kakva jest i, shodno tome, hiperrealistična slika je nepotreban prijedlog
S gledišta povijesti umjetnosti, hiperrealistički stil potječe iz podrijetla slikarstva i kipara, jer je u obje discipline pokušano ostaviti svjedočanstvo svijeta kakav se očituje u našim očima.
Stvoritelji koji čine ovaj pokret ne pretvaraju se da reproduciraju slike kao da su jednostavne fotografije, već da izražavaju dušu onoga što promatraju. Moglo bi se reći da je svrha ove struje ići dalje od jednostavne reprodukcije stvarnosti. U svijetu umjetnosti obrađuju se tri srodna koncepta: realizam, hiperrealizam i fotorealizam.
Kad se umjetnik upušta u ono što je ispod stvarnosti, njegova je vizija nadrealna.
Hiperrealnost
Hiperrealizam je umjetnički trend, a hiperrealnost je način komunikacije ili izražavanja nečega iz perspektive koja nadilazi samu stvarnost.
Neki primjeri hiperrealnosti bili bi osobni odnosi putem interneta, igre u kojima se ne razlikuju fikcija i stvarnost ili filmovi za odrasle.
U svim tim slučajevima dolazi do deformacije ili pretjerivanja stvarnog. Drugim riječima, to je sva ona manifestacija u kojoj se proizvodi simulacija onoga što već postoji.
Ako svijet pornografije uzmemo kao referencu, predstavljene slike ne odgovaraju stvarnom seksu, već predstavljaju umjetnu rekreaciju autentične seksualnosti.
Foto: Fotolia - Nomad_Soul
