definicija eudaemonizma
Koncept koji nas se tiče ovog pregleda ima ekskluzivnu uporabu na polju filozofije, a točnije u jednoj od najvažnijih grana poput etike.
A kako bi i moglo biti drugačije, pojam ima grčko podrijetlo, gdje je, kao što znamo, filozofija bila temeljni dio kulture klasične Grčke.
Na grčkom jeziku eudaidomina, odakle potječe koncept koji nas prati, znači sreća.
Filozofska etika koja odobrava sve što se radi ako je cilj postići sreću
Eudemonizam je etička struja i filozofski koncept koji opravdava sve ono što osoba čini ako je cilj postići sreću i stoga ako ono što čini služi tome.
Eudaemonizam brani tezu da ljudsko biće teži sreći kao vrhunskom, maksimalnom dobru. A onda će iz ove etičke koncepcije sreća biti dobro kojem svi težimo.
Uvijek služite općem dobru
Prema ovoj struji, čovjek prije svega želi biti sretan, premda njegovo ponašanje mora biti u skladu s moralom i dobrim običajima, na temelju toga da svatko uvijek ima prethodni moralni osjećaj koji će mu omogućiti da razlikuje dobro od lošeg.
Primjerice, za eudaemonizam se mora težiti sreći, ali uvijek se razmišlja o općoj dobrobiti, a ne da se ona postiže na nesavjestan način.
Maksima od koje polazi eudemonizam jest da se, da bi se došlo do dugo očekivane sreće, mora djelovati prirodno, odnosno ovo će prirodno ponašanje biti ono koje će nas nedvosmisleno voditi prema sreći. To će također uključivati prirodno djelovanje s životinjski, racionalni i socijalni dio. Životinja će odgovarati fizičkim i materijalnim dobrima, racionalno će poticati kultiviranje uma, a socijalni dio će biti onaj koji će se usredotočiti na vježbanje vrline. U međuvremenu, u zadovoljstvo on to uzima kao samo a nadopuna sreće.
Etika evdeemonizma mora biti uokvirena unutar materijalne vrste jer povezuje sreću s dobivanjem dobra.
Na neki način, također povezano s drugim doktrinama koje promiču nešto slično, poput Hedonizam, stoički nauk i utilitarizam, budući da svoje moralne norme temelje na potpunom ostvarenju sreće, zamišljene kao stanje punine i harmonije duše iako mnogo dalje od zadovoljstva, eudaemonizam je grčki koncept koji podrazumijeva sljedeće: eu = dobro i daimon = manje božanstvo .
Kroz povijest je bilo mnogo eudemonista, iako je Grčki filozof Aristotel bio je najvažniji i jedan od prvih koji se pretplatio na eudaemonsko pitanje.
Aristotel, jedna od njegovih najvećih referenci
Prema ovom popularnom grčkom filozofu, ljudsko biće nastoji raditi ono što ga karakterizira i što je bitno i što čovjeka razlikuje je upotreba razuma. Tada kreposno ponašanje, čineći dobro, mora biti popraćeno racionalnom sposobnošću koja će nas voditi na tom putu.
U svakom slučaju, vrijedi napomenuti da su eudemonisti prepoznali da ne možemo biti potpuno sretni cijelo vrijeme svog postojanja, to je nemoguće.
Kasnije će sveti Toma Akvinski malo okrenuti ovo pitanje, koje kaže da se ne može uvijek biti sretan, i rekao bi da je moguće postići tu ukupnu i stalnu puninu, ali ne u ovom, već u drugom životu, ne u ovom budući da je u svijetu u kojem živimo dostižna samo relativna sreća.
Druga strana je formalna etika
Druga strana eudemonizma je formalna etika koju su podigli filozofi poput Immanuela Kanta i koja ne predlaže dobro kao bitno, već vrlinu. Kant je vjerovao da etička koncepcija treba predlagati nešto općenito, poput ponašanja moralno, tako da svatko može oponašati to ponašanje.
