definicija soneta
Pojam Sonet odnosi se na onu pjesničku kompoziciju s talijanskim korijenima, sastavljenu od 14 hendekazibilnih stihova, odnosno jedanaest slogova, koji su podijeljeni u dva kvarteta i dva tripleta. U slučaju kvarteta, prvi stih mora se rimati s četvrtim, a drugi s trećim, a oba kvarteta moraju koristiti iste rime, dok na strani trojki mogu biti sastavljeni po ukusu i pijaceru pjesnika, uz jedini uvjet da dijele barem jednu rimu.
Što se tiče njegovog podrijetla, sonet je stopostotna talijanska tvorevina koji je pripisan Giácomo Lentino a datira otprilike iz prve polovice 13. stoljeća. Ali naravno, kao što se događa s dobrim dijelom izumitelja nečega, uvijek će oni koji podignu rukavicu biti oni kojih se najviše sjećaju i kojima se u konačnim izvještajima pripisuje savršenstvo već izumljene stvari. Dakle a Dante, Petrarca, Ariosto i Tasso neki su od onih koji su impresionirali savršenstvo u Lentinovom stvaranju.
U međuvremenu, sonet je jedna od najrasprostranjenijih i najraširenijih skladbi na cijelom planetu, koju su koristili veličanstveni pisci i koja je također znala ostati na snazi ni više ni manje nego osam stoljeća.
Suprotno onome što se događa s drugim oblicima, sonet neće na silu biti sastavni element pjesme, već predstavlja zatvoreni skup, cjelinu, a to je zbog toga što za njegovu formulaciju treba puno strogosti i strogosti koncentracija. Ispada da su pravilnost i simetrija drugi uvjeti bez ekvanoma soneta i oni koji će obilježiti i prisiliti na preciznost i sažetost pri iznošenju ideja.
Unutar soneta, to će biti zadnji stih, koji će odrediti njegov dio, u njemu će se uvijek priopćavati i utvrđivati ono što je najeksplozivnije i presudnije u pitanju ili pitanju koje se obrađuje. Najveće emocionalno ili misaono opterećenje, prema potrebi, uvijek treba biti upisano u završni stih soneta.
