definicija pobune
Pobuna je poznata kao svaki čin kojim se suprotstavljanje ili pobuna pokazuje nekoj vrsti vlasti (koja može imati oblik osobe kao i institucija ili skupina ljudi).
Gotovo uvijek je vlast koja je na snazi u nekom području izravni primatelj dotične pobune; odbijanje, neposluh ili izravno oružani ustanak, neki su od najčešćih načina demonstracije pobune protiv vlasti.
Pobuna je obično generirana iz prethodnog nezadovoljstva određenim pitanjima i obično nastaje na nasilni i iznenadni način kako bi se pokušalo promovirati promjenu u vezi s tom specifičnom situacijom. Povijest ljudskog bića zaslužna je za brojne i važne pobune koje su mogle postići značajne promjene u različitim aspektima života.
Demonstracije u javnim prostorima ili podizanje oružja radi odgovaranja autoritetu koji krši prava
Društva ili male skupine koje ih nastanjuju odlučuju se zauzeti buntovni stav kada vlasti utječu na neka prava, beneficije ili okolnosti njihovog svakodnevnog života. Tada, odmah nakon toga, ljudi prekidaju suradnju, podržavaju i zauzimaju konfrontacijski stav koji se može manifestirati kroz različita ponašanja. Pobuna se može sastojati od, na primjer, realizacije demonstracija s kampiranjem na javnom trgu, nečega što se u ovo doba prilično ponavlja, ili ako to ne uspije, može pokazati ozbiljnije i ekstremnije manifestacije poput podizanja oružja protiv vlasti.
Međutim, autoritet u izvršavanju neće ostati pasivan suočavajući se s ovom vrstom situacije, ali njegov odgovor može ići u dva smjera. S jedne strane, možete pokušati pregovarati s pobunjenicima tako da oni iznesu svoj stav, ponudi im neke beneficije ili promijene ono što je uzrokovalo problem. Ili obratno, vlast može odlučiti odgovoriti primjenom sile. Ova je alternativa djelovanju naravno najozbiljnija jer država ima dovoljno resursa u tom pogledu i tada se može stvoriti krvavi obračun koji završava s mnogim pobunjenicima u nevolji.
Razlike s revolucijom
Kad govorimo o pobuni, važno je istaknuti da je nikad ne karakterizira potraga za zaista dubokim promjenama kao da revolucija to može značiti. Međutim, pobuna je posredni korak između potonjeg i pobune (shvaćene kao puki nasilni pokret i odbacivanje koji ne traži određene promjene, već jednostavno pokazivanje neslaganja s nečim). Pobuna može imati različite stupnjeve organizacije za razliku od pobune koja ima spontaniji i trenutniji karakter. Istodobno, pobuna ima specifične ciljeve, iako oni nisu tako ozbiljni i dalekosežni kao ciljevi revolucije.
Općenito, pobune predstavljaju opoziciju različitim vrstama vlasti. Zbog toga su tradicionalno bili protiv institucija poput vlade, države ili protiv organizacija koje je čine. Uz to, važno je zapamtiti da pobuna mora imati nekoliko članova, jer podrazumijeva određenu razinu organizacije i predviđanja. Mnogo su puta uzroci najvažnijih pobuna u povijesti bile nepravde raznih vrsta, one koje se mogu kretati od nedostatka hrane do nedostatka slobode i cenzure, do borbe za politička prava ili ideologije.
Važnost znanja kako se pobuniti kad je to prikladno
Po ovom pitanju moramo naglasiti da je pobuna zdrav i vrlo potreban životni stav jer će, naravno, zahvaljujući njoj stanovnici jedne nacije moći odoljeti i boriti se protiv onih tiranskih ili autoritarnih vlasti koje žele umanjiti naša prava. Ako se svi pridržavamo onih mjera i odredbi koje izravno utječu na naša prava i jamstva, ne bismo samo legitimirali autoritarnu vladu, već bismo podržali i odsutnost slobode.
Pojedinci koji vode pobunu nazivaju se pobunjenicima.
