definicija astrolaba
The astrolab je vrlo popularna stavka u polju Astronomija, budući da je i sam znao biti, posebno u davna vremena, a Lokacijski instrument tijekom navigacije koji je predstavljao nebesku sferu sa svojim glavnim zvijezdama, a zatim je bio vrlo koristan pri promatranju i određivanju visine, položaja i kretanja zvijezda na horizontu. Bilo je korisno znati vrijeme i širinu u kojoj se nalazilo.
Instrument koji su znanstvenici i navigatori legendarno koristili za lociranje na moru i lociranje zvijezda na nebu
U kratkim i konkretnim prikazima, ono što astrolab dopušta jest odrediti položaj zvijezda, izračunati vrijeme, sat, vrijeme sunca, izlazak i zalazak sunca te mjesto mjeseca i ostatak planeti
Pojam astrolab ima grčko podrijetlo, što se točno podudara s njegovom svrhom, jer se odnosi na: tragač za zvijezdama.
Upotrebe i primjene
Uglavnom su ga koristili, naravno, navigatori, ali i astronomi i znanstvenici kako bi mogli locirati zvijezde u svemiru, promatrati njihova kretanja i također znati vrijeme i širinu, kao što smo gore spomenuli.
Također možemo pronaći usku vezu s religijom, budući da su je muslimanski navigatori puno koristili tijekom svojih putovanja kako bi odredili mjesto Meke i vrijeme, i tako znali koji je točan trenutak trebao biti orijentiran tamo gdje je astrolab obilježio i tako izveli uobičajena molitva.
Kako radi?
Tehnički se astrolab temelji na stereografskoj projekciji nebeske sfere, koja se sastoji od stupnjevanog opsega ili matične ploče na čijoj se osi okreće igla s križem, koja je usmjerena na odabranu zvijezdu, dok rub matične ploče, predstavlja ljestvicu stupnjevanu u stupnjevima, a kod nekih astrolaba i u satima i minutama. Dva diska umetnuta su u prednju stranu matične ploče, jedan unutarnji ili bubnjić (fiksna ploča koja sadrži ugravirane koordinate kugle) i drugu vanjski ili pauk (Ima prozirnu planisferu s položajima sunca, mjeseca i najsjajnijih zvijezda u mjestu). Iznad pauka leži igla koja upućuje na dotičnu zvijezdu.
Tip stereografske projekcije koju je predložio astrolab podrazumijeva sustav grafičkog prikaza u kojem se površina zemaljske sfere projicira na ravninu kroz niz linija koje prolaze kroz točku. Ravnina je tangenta na kuglu.
Područje koje predstavlja veće je od područja hemisfere. Što se tiče polarne projekcije, meridijani se pojavljuju kao ravne crte, a paralele kao koncentrični krugovi.
Satovi astrolaba
Razvijene su razne klase astrolaba, planisferne, koje su predstavljale zvijezde na jednoj geografskoj širini, i univerzalne koje su imale sposobnost predstavljanja svih geografskih širina.
Apogej njegove provedbe po nalogu plovidbe nalazio se između stoljeća XVI. I XVIII., Sve dok 1750 bilo je zamijenjeno stvaranjem sekstanta.
Podrijetlo i stvaranje
Što se tiče njegovog tvorca, postoji nekoliko kontroverzi, neke ukazuju na astronoma i matematičara Klaudije Ptolomej kao svog autora, premda se takva inačica praktički odbacuje kad se to zna Hiparh Nikejski, prije Ptolomeja, već ih je gradio i čak 5000 godina prije ova dva lika, u Sumerska kultura, upotreba spomenutog astrolaba već je postojala.
U međuvremenu, najstariji astrolab koji se do danas sačuvao u Nacionalni muzej Kuvajta, datira iz 927. godine a sagradio ga je astronom perzijskog podrijetla Nastulus.
Ovaj navigacijski instrument naravno je znao biti zvijezda dugi niz stoljeća u smislu položaja i smještaja zvijezda, ali naravno, tehnološki razvoj koji će uslijediti tijekom godina izgubio je snagu, preciznost u usporedbi s drugim novijim prijedlozima i tada je na kraju bio iskorišten, pa je tako i danas sačuvan u sjećanju i povijesti, ali više nema aktivnu upotrebu u navigaciji ili znanosti.
U pogledu smještaja i smještaja u svemiru različitih elemenata, tehnologija je fantastično napredovala i razvijena je moderna oprema i uređaji koji danas astrolab čine zastarjelim izumom.
