definicija sinoptičkih evanđelja

Odnosi se na spise Luke, Matthewa i Marka, na ideji da postoji veza između tri vizije, posljedica podataka i unakrsnih priča koje se mogu primijeniti iz usporedbe. U tom se smislu koristi izraz sinoptik.

Pristup sinoptičkom "problemu"

U Novom zavjetu prve tri knjige su Evanđelje po Mateju, po Marku i po Luki. Nazvani su sinoptičkim jer se u svima njima održava ista struktura i vrlo sličan sadržaj.

Prema stručnjacima za biblijska pitanja, ova slučajnost nije slučajna i zbog toga se vjeruje da tri svjedočanstva moraju potjecati iz istog književnog teksta ili iz zajedničkog izvora. U ovom se trenutku raspravlja o sinoptičkom problemu koji se odnosi na ono što bi moglo biti zajednički element iz kojeg su proizašla Matejeva evanđelja, Marko i Luka.

Iz teologije, sinoptički problem ne postoji jer tri evanđelja potječu od riječi koju je Bog objavio. Međutim, postoji "književni" problem: utvrđivanje koji tekst ili usmeni izvor sadrži izvorne podatke iz ovih evanđelja.

Četiri hipoteze

Prema kriterijima G. E Lessinga, trojica evanđelista oslanjala su se na evanđelje napisano na aramejskom jeziku koje je na kraju nestalo.

Druga hipoteza, koju je branio H. Koester, drži da je prije Marka postojao još jedan evanđelist s istim imenom i da je njegovo djelo služilo kao referenca za Mateja, Luku i Marka kojega poznajemo.

Treću opciju brani J. J Griesbach i prema njoj je prvo evanđelje bilo ono svetoga Mateja, koje je poslužilo kao osnova za pripovijedanje o svetom Luki i Svetom Marku (ta se koncepcija temelji na podacima prikupljenim u Novom zavjetu: Matej je bio izravni učenik Isusa iz Nazareta).

Prema posljednjoj objašnjenoj hipotezi, koju je držao protestantski teolog Christian Wiesse i prihvatila većina istraživača, postojala su dva izvorna izvora: svjedočenje Mateja i Luke. Oba evanđelja dijelila bi zajednički font, kojeg je istraživač nazvao slovom Q (Q je u ovom slučaju kratica riječi Quelle na njemačkom, što znači font).

Hipoteza Q, također poznata kao Evanđelje Q ili Izvor Q, odnosi se na uobičajeni materijal evanđelista Mateja i Luke, ali isključujući Marka. Prema toj koncepciji, sadržaj sinoptičkih evanđelja bio bi povezan s usmenom predajom prvih kršćana.

Kanonska evanđelja i apokrifna evanđelja

Takozvana kanonska evanđelja su ona koja je službeno priznala Katolička crkva (već spomenuta tri sinoptika plus Evanđelje po Ivanu). Sva se ova svjedočanstva odnose na izravan ili neizravan kontakt koji su apostoli imali s Isusom iz Nazareta.

Apokrifna evanđelja su ona koja nisu imala službeno priznanje Katoličke crkve i koja su napisana nakon kanonskih.

Osim službenog priznanja u katoličkom kanonu, ovi tekstovi pokušavaju pružiti informacije o aspektima života Isusa iz Nazareta koji se ne pojavljuju u kanonskim tekstovima.