definicija slušanja
Pojam slušanje odnosi se na radnju sluha, za koju je potrebno koristiti slušni osjećaj. U nekim slučajevima riječ "slušati" može biti povezana sa stavom, a ne s fizičkom praksom, i to je razlog zašto se izraz "čuti" koristi kao fizička reakcija, a izraz "slušati" kad se podrazumijeva da prijemnik zvukova također im obratite posebnu pažnju. S druge strane, slušanje više puta može biti povezano s koncentracijom i fokusom usmjerenim na određeni protok zvukova.
Kad se govori o sposobnosti slušanja, nedvosmisleno se spominje uporaba slušnog osjećaja. U svojim najosnovnijim načinima, čin slušanja zvuka provodi se kroz percepciju njegove vibracije, vibracija koje naš mozak prepoznaje i tumači. Uho i sposobnost slušanja u većini su slučajeva nehotični i spontani, premda mogu biti situacije u kojima je koncentracijom moguće čuti zvukove koji se obično ne bi mogli lako uhvatiti.
Sposobnost slušanja može biti oslabljena u mnogim situacijama. Jedan od najčešćih je kada se uši prikazuju velika količina zvukova i zvukova koje ne možemo obraditi i koji nas stoga jako ošamućuju. Istodobno, naša sposobnost sluha je pod vodom jako smanjena, kao i ista situacija kada postoje veće ili manje velike udaljenosti.
Pojam slušanja može se primijeniti i na društvenoj razini. U tom smislu moramo govoriti o sposobnosti i osjetljivosti pojedinca da sluša drugoga koji prenosi njegovu muku, zabrinutost ili iskustvo. Sposobnost slušanja i poštivanja prostora drugog nesumnjivo je jedna od najboljih vrijednosti koje pojedinac može pokazati, jer podrazumijeva posvećivanje vremena služenju podrške onima kojima je potrebna.
