theclickinggeneration.com

Pojam kajanja izraz je koji se uobičajeno koristi za označavanje osjećaja tjeskobe i žaljenja koji kod osobe može porasti nakon izvršenja radnje na koju nije ponosan ili sretan, već upravo suprotno, rastužuje i tjera ga da se osjeća tužno. nemirna jer zna da je s njom drugima nanijela tugu ili nevolju.

Uznemirujući i uznemirujući osjećaj koji se kod nekoga pojavi kad zna da je imao loše ponašanje što je negativno utjecalo na druge

Kajanje se pokreće kad se provodi moralno prijekorna akcija.

To je osjećaj koji svatko može osjetiti u bilo kojem trenutku, međutim, postoje pojedinci s takvom osobnošću ili karakterom koji trajno žive u stanju kajanja zbog vrlo velike nesigurnosti ili tolerancije za svoje pogreške.

Kada grižnja savjesti postane problem i utječe na kvalitetu života

Žaljenje možda nije problem, može čak pomoći nekome da poboljša reakcije na određene događaje ili situacije budući da se sjeća onoga što je jednom osjećao i ne želi to ponoviti, odnosno uči iz kajanja koje se osjećalo u takvom ili onom što trenutak za nešto prekorno i tada se ta radnja ne ponavlja.

U slučaju ljudi koji duboko žale, to može značiti problem jer im ne dopušta da riješe život kao što bi to učinila bilo koja druga osoba, oni imaju ogromnu težinu zbog koje se neprestano osjećaju krivima i da je krivnja upravo ta koja ne dopustite im da budu dobro.

Unutar psiholoških studija govori se o osobama sa značajnom razinom kajanja i nesigurnosti u svim svojim postupcima, što sprečava razvoj normalnog i mirnog života.

Za stručnjake, oni ljudi koji trpe kajanje su oni s vrlo izrazitim Itom.

Freud ga je definirao kao instancu svijesti koja nas sprječava u nemoralnim radnjama i koja nas drži unutar društveno prihvaćenih parametara.

Međutim, kod onih s vrlo važnim identitetom svako djelovanje može se smatrati pogreškom i pretjerano smatrati grijehom.

Ljudi koji duboko vjeruju u religije koje govore o grijehu mogu također osjetiti to intenzivno kajanje zbog djela koja se smatraju neetičkim ili nemoralnim.

Religija: ispovijed i oprost grijeha, nakon iskrenog pokajanja

Kad osoba koja ispovijeda vrlo intenzivnu katoličku vjeru krši bilo koji propis svoje religije, odmah će osjetiti duboko kajanje koje joj u međuvremenu neće dopustiti da bude mirna i spokojna, kako bi se osjećala bolje i pobjegla od tog osjećaja grižnje savjesti, ići će na sakrament ispovijedi, koji se sastoji od kazivanja grijeha počinjenih svećeniku da se oslobodi težine i postigne Božje oproštenje.

Uobičajeno, i ovisno o ozbiljnosti počinjenih djela, svećenik će naznačiti ostvarenje neke pokore tako da bi primio taj oprost, očito mora biti popraćen dubokim kajanjem za počinjena djela.

Pokajanje je ključno za postizanje Božjeg oproštaja, kao i oproštaja drugih u bilo kojem kontekstu, jer iskreno kajanje za nešto što je učinjeno i prepoznaje se da je bilo pogrešno, što je drugima nanijelo bol, pretpostavlja racionalno utvrđivanje da su postupili loše način i nakon toga mogli bi tražiti oprost od onih koji su pogođeni ili uvrijeđeni.

Prepoznavanje pogrešaka i znati kako se na vrijeme ispričati čin je od ogromne vrijednosti i obično oni koji su pogođeni to prepoznaju i slave i naravno opraštaju.

Kad netko osjeti grižnju savjesti i oprosti mu, obično povrati duševni mir i ostavi žaljenje iza sebe.

Žaljenje je obično osjećaj koji ista osoba stvara za sebe.

Iako grižnja savjesti može doći mnogo puta i zbog reakcije druge osobe, obično oni koji pate od grižnje savjesti to čine jer njihova savjest konstantno i gotovo bolesno ukazuje na pogrešku ili krivnju.

Žaljenje je osjećaj uznemirenosti, nesigurnosti i straha zbog kojeg se osoba ne može odvojiti od tog čina i nastaviti razmišljati o njemu, čak i kad zna da je to pogrešno i nemoralno.

Iako se ne sramimo i ne izlažemo, nije važno, moramo znati tražiti oprost od onoga koji je uvrijeđen i to će nas spasiti od osjećaja takvog neugodnog kajanja.